Britanac s dvostrukom krunom, Mo Farah: Incpiraciju mu je dao i naš Eduardo

Kulisa je bila ista, ali na ekranima je bio neki drugi film. Prepoznatljivo ludilo. Ruke u zraku, miris prolivenog piva i masovna dernjava. Ali ne zbog nogometa ili kriketa nego - jednog atletičara. Londonske pubove simultano su zahvatili i Momanija i “Team GB” ludilo.

Mohamed Farah (29) je prvi Britanac s dugoprugaškom duplom krunom (5000 i 1000 metara). U njemu se danas prepoznaje veliki dio britanske nacije. Rođen je u Somaliji, živio u Džibutiji, s osam godina preselio se k ocu u London. Ostatak je, kako se to u filmovima kaže, povijest. Danas je to zlatna povijest. Naslovnice nedjeljnih novinskih izdanja su vrištale: “Greatest Mo on Earth, Chariots of Farah, One MOment in Time, MOmentous, Fly, Mo, Fly, MOjestic“.

Na stadionu je bilo dirljivo do suza. I glasno. Završnica utrke prošla je uz zvučnu kulisu nogometnih derbija. Večer u kojoj je sjalo 5000 zvijezda.

- Publika me inspirirala, dala dodatnu snagu. Nevjerojatno je kako je svakim krugom bila sve glasnija. Navijači su bili moja maskota.

Osamdeset tisuća sretnika s Olimpijskog stadiona imat će novu uspomenu na Davida Bowiea i njegov hit “Heroes”. Junak Farah je trčao pobjednički krug, drugi u tjedan dana. I poljubac s trudnom suprugom. Još jedan. Utjelovljenje nove britanske nacije. Rođen u Africi, život i slavu donio je Britaniji. Režija (cinici bi rekli manipulacija) za Oscara. Na kraju večeri, kada su preostala još samo proglašenja, na vrhu su spojili one koje doživljavaju najvećima. Moa Faraha i Usaina Bolta. Boltov “mobot” i Farahov “To the World” pozdrav.

- Počašćen sam njegovim potezom nakon što je ostvario svjetski rekord. Bolt je legenda. Uzimamo ga zdravo za gotovo, ali on je jedinstven - pronalazio je u svojoj velikoj večeri riječi i za druge.

Ludilo ga nije prebacilo, nije krenuo u samoproglašenje legendom. Niti je prihvatio neke komplimente koje su drugi izrekli. Poput onog Sebastiana Coea koji je u najavi rekao da će Farah biti najveći britanski trkač u povijesti ako ostvari “double” na pet i deset tisuća metara.

- Ne, Ovett, Coe i Cram su legende. Coe ima sve, i svjetski rekord i olimpijske medalje.

Farahov put do zvijezda bio je pun zapreka. Uz odrastanje bile su tu i ozljede. Želio je biti nogometaš Arsenala. Taj san mu se nije ostvario, ali je ostao vjerni navijač. U teškim trenucima oporavka Telegraph je donio priču o upoznavanju s Eduardom da Silvom. Inspiraciju za veliki povratak crpio je i u Duduovom oporavku.

Danas je Farah inspiracija brojnim Britancima. I Afrikancima. Nije zaboravio rodnu Somaliju.

- Imao sam sreću što sam u Britaniju stigao kao dječak, mnogi bi htjeli takvu priliku. U Somaliji sam pokrenuo humanitarni fond “Mo Farah”. Dostavljamo hrano i vodu. Pokušavam vratiti koliko god mogu, želio bih da današnji klinci dobiju priliku koja se meni otvorila.