Posebno je, veli, probuditi se jutro nakon što ga je glavna sportska institucija u zemlji, Hrvatski olimpijski odbor proglasio za najboljeg trenera u državi. Poseban je osjećaj stati na najvišu stepenicu olimpijskog postolja i uz sebe pritom imati jednu od najtalentiranijih borkinja koju je "proizveo" unatrag 20 godina.
Jednako mlad i energičan, koliko i iskusan, Toni Tomas prošao je u zadnja dva desetljeća svu zbilju i sve oblike realnosti hrvatskog sporta. Osnivač Taekwondo kluba Marjan, kako je zovu, splitske kovačnice medalja, izbornik hrvatske reprezentacije, iza sebe ima dobar troznamenkasti broj medalja na svim natjecanjima. Samo hrvatski reprezentativci učinili su ga sretnim više od 60 puta na najvećim natjecanjima - svjetskim i europskim prvenstvima, europskim igrama te grand-prix nastupima. A u Splitu kolajni ima za - vagone.
- Znate što? U našem sportu najlakše je, uvjetno rečeno, osvojiti broncu jer se dijeli jedno zlato, jedno srebro i dvije bronce. A mi imamo najviše zlatnih medalja. To je samo dokaz koliko su naši sportaši posvećeni njihovu radu, koliko se dobro i kvalitetno bore te kakav im je mentalitet - kaže Tomas gostujući u našem Sportcastu.
Vidi se da uživa, da je gladan uspjeha, a to će istaknuti i kao motiv ostanka u Hrvatskoj i Splitu. Nije tajna da su ga tražile najbolje svjetske reprezentacije, naročito njemačka, čiji ga je savez bio spreman dovesti pod svaku cijenu.
- Nijemci su baš dobro zagrizli, ali ja ovdje imam sve posloženo. Tamo bi se trebao izgraditi cijeli sustav, za što treba dosta vremena. OK, njemačkom je savezu godišnji budžet 3.5 milijuna eura, imaju 9 milijuna eura vrijedan nacionalni centar, financirati mene kao trenera bila bi im "šala mala", ali...
E sad dolazimo do onoga bitnog...
- Tu imam dobre sportaše, znam sustav i moje mišljenje se cijeni unutar taekwondo obitelji. U Njemačkoj je demokracija malo prevelika, a i ne znaju... - reći će Tomas.
Kad već Nijemci ne znaju, znamo li mi? U Zagrebu ima 36 klubova, u Splitu 9. Ali, samo Marjan, kao perjanica, trenira u čak 10 dvorana po gradu. I ima preko tisuću, što aktivnih natjecatelja, što mlađih polaznika.
- Mi smo nakon zlata Matee Jelić i bronce Tonija Kanaeta u Tokiju ušli u sve splitske osnovne škole. Predstavili smo djeci naš klub, održali prezentacije taekwondoa i dobili novih 450 djece. Mi smo išli djeci, a ne djeca nama, znali smo da s većim brojem dvorana, kako smo ih otvarali, možemo postići to da je djeci trening blizu škole, da smo im u kvartu...
Dao je još jednu zanimljivu izjavu:
- Zovu me iz cijelog svijeta, ne samo Nijemci. Evo, sad iza Nove godine idem u Finsku na seminar. Zovu u Koreju, Španjolsku, Južnu Ameriku, svugdje zovu, samo u Hrvatskoj - nitko ništa. Čak ni treneri iz Splita, ljudi koji se razumiju u ovo. Vrata mog kluba su širom otvorena, ne dolaze ni mladi treneri gledati! Ne znam je li to hrvatski jal, mi smo doveli dva trenera iz Zagreba, jedan je postao i "splitski zet". Ja po seminaru u dva dana zaradim pet naših prosječnih plaća, tako da bi samo mogao putovati po svijetu i raditi seminare...
Pohvalio je one najbolje s kojima radi:
- Kad pričamo o vještini, Lovre Brečić i Ana Zaninović su strašni. Mentalna snaga? Tu je Toni Kanaet nesalomljiv. Posvećenost? Bez premca Matea Jelić. Fizička priprema, e tu pak vlada Lena Stojković. Međutim, moj zadatak kao trenera jest u svakome od njih vidjeti što je najbolje i tu osobinu razviti koliko mogu.
Cijeli Sportcast s Tonijem Tomasom pogledajte u nastavku: