Taekwondo je posljednjih 15-20 godina jedan od nedvojbeno najtrofejnijih hrvatskih sportova. Europska i svjetska prvenstva u ovom sportu teško da mogu proći bez hrvatskog stijega na jednom od tri jarbola u čast medaljaša. Potvrdu statusa uspješnosti nekog sporta najlakše je i ipak najbolje, najpreciznije utvrditi na najvećem sportskom nadmetanju uopće. Dakako, olimpijskim igrama. S njih je hrvatski taekwondo dosad u domovinu donio pet medalja. Jednu zlatnu (Matea Jelić 2021. u Tokiju 2021.) i četiri brončane (Sandra Šarić i Martina Zubčić 2008. u Pekingu, Lucija Zaninović 2012. u Londonu 2012. i Toni Kanaet 2021. u Tokiju). Dakako da iz ovog sporta Lijepa naša očekuje i možda još koju plemenitu kovinu za koji mjesec, s Igara i Parizu. Takvo što očekivat ćemo od troje predstavnika.
Samo neka je Golubić zdrav
Naime, toliko će hrvatski taekwondo imati u Parizu. Zasad kao olimpijci figuriraju najozbiljnije Marko Golubić (do 68 kg), Ivan Šapina (iznad 80 kg) i Lena Stojković (do 49 kg). Oni su ti koji su svojim rezultatima izborili mjesto Hrvatske u navedenim kategorijama. Tu smo odmah dužni pojašnjenje, iako je to upućenima u sport nije baš tolika nepoznanica. Dakle, Hrvatska sigurno ima predstavnike u navedenim kategorijama, ali to ne mora značiti da se radi baš o navedenim reprezentativcima. Iako su oni najvjerojatniji. Konačan sud daje izbornik reprezentacije Toni Tomas, i to u slučaju da po njegovoj stručnoj procjeni možda netko drugi od naših boraca/borkinja u navedenim kategorijama ima veće šanse, bolju formu i k tome slično za Pariz. Konačnu spoznaju po ovom pitanju ćemo doznati u tjednu neposredno nakon seniorskog EP koje će se održati u Beogradu od 10. do 12. sibnja.
- Što se kategorija tiče, za Marka Golubića je 99% da će on ići u Pariz zato jer nema nikoga tko mu može konkurirati. Samo neka je zdrav - veli izbornik Tomas.
Podsjetimo, Marko Golubić (Metalac Zagreb) je naime i svjetski prvak u svojoj kategoriji, pa je to najbolje moguće pojašnjenje činjenice da nema konkurencije u našoj izabranoj vrsti i kategoriji do 68 kg za OI u Parizu.
- U preostale dvije kategorije koje smo izborili je malo drukčije stanje. U muškoj kategoriji iznad 80, odnosno ženskoj do 49 kg, imamo još jako dobrih sportaša koji su vrlo konkurentni. Tako da imamo onda mogućnost da nakon Europskog prvenstva u Beogradu odlučimo tko će ići u Pariz, te ćemo to tako i napraviti - dodaje Toni Tomas.
Pojasnimo, konkurencija Ivanu Šapini iznad 80 kg je Paško Božić, dok je to u ženskoj kategoriji do 49 kg, gdje je Lena Stojković, još Bruna Duvančić. Za najbolju sportašicu Hrvatske 2023. u izboru HOO i Sportskih novosti Lenu Stojković (22) je znano kako se radi o dvostrukoj svjetskoj i europskoj prvakinji. Svjetska zlata je osvajala 2022. i 2023, ali i Bruna Duvančić ima već uspjeha. Brončana je s posljednjeg SP 2023. s tim da je i tri godine mlađa od Lene. Slično je kod dečki gdje je, uz svjetskog prvaka Šapinu, i brončani sa SP, Paško Božić.
Poput Dalića i Guardiole
Konkretno pitanje izborniku Tomasu. Što se mora dogoditi na EP u Beogradu za konačnu odluku, odnosno je li presudno da Božić bude bolje plasiran od Šapine ili Bruna od Lene?
- Ne, nema matematike na taj način. To je kao kad u nogometu Dalić u nekom trenutku da povjerenje Juranoviću, ne Stanišiću ili Pep Guardiola u Cityju ponekad izvadi De Bruynea i stavi Kovačića, da ne nabrajam, te u ovisnosti protiv koga igra i u kojem trenutku utakmice to čini. Jel’ se napada ili brani ili čuva rezultat. To je stvar jednostavno osjećaja trenera koji drugi ljudi možda nemaju. Da ne idemo u širinu. U našem sportu je dakle bitno i tko se s kim bori, kakav je ždrijeb, tko je koliko psihički jak, “milijun i jedna” stvar - naglašava Tomas.
Ovime smo donekle dobili i odgovor na pitanja koja se nekad postavljaju, tipa “što radi izbornik u, recimo, boksu, taekwondou...”. Evo, to je odgovor djelomice. No, ono što nam je žao jest da Hrvatska nažalost u Parizu neće imati predstavnicu u kategoriji do 67 kg. Drugim riječima, u Parizu zlato iz Tokija neće braniti Matea Jelić, s tim da se za to mjesto olimpijska pobjednica borila s Doris Pole.
- Tu smo imale dvije fenomenalne sportašice u istoj kategoriji i dogodilo se baš toliko pehova. Matea se borila i u kategoriji preko 67, na Grand Prixu ispala za jedno mjesto, za pet bodova samo. Mi smo jednom Anu Zaninović kvalificirali za OI za 0.67 bodova! Tonija Kanaeta smo u Tokio plasirali za 1.2 boda, sad nam sreća nije išla na ruku. Onda smo se odlučili na kvalifikacije između njih dvije, Matee i Doris. Tu je Doris osvojila prvo mjesto u Austriji, da bi Matea osvojila bodove u Turskoj kao druga. Nije preostalo drugo, nego smo organizirali njihovu međusobnu borbu. U tri borbe, Doris je vrlo, vrlo tijesno pobijedila, u posljednjim sekundama, 2-1 i otišla na kvalifikacije. U posljednjoj borbi protiv Španjolke, europske prvakinje, Doris nije imala onu koncentraciju koju je trebala imati i sada je ona u posljednjim sekundama izgubila. Tako je Doris ostala doma, što se Pariza tiče - pojasino je izbornik Toni Tomas.
Nastavak uspješne priče
Bilo je tu i još nekih pehova, među veće sigurno spada Toni Kanaet, brončani iz Tokija koji je prvo slomio nogu, dok kad se vratio nakon dužeg izbivanja, slomio je i ruku. U konačnici, i Doris Pole je imala puknuće križnog ligamenta i godinu dana izbivanja s borilišta. To je ono... Kad te krene loše, ne zaustavlja se. To je i razlogom zašto će Hrvatska s troje predstavnika na OI, iako je bilo računica (da nije bilo ozljeda) i u ponešto veću brojku. No opet, imamo razloga i temelja vjerovati u nastavak uspješne olimpijske priče iz taekwondoa. U konačnici, kad nas je ovaj sport odnosno kad su nas njegovi odličnici iznevjerili?