Hrvatska je solidno jaka u mnogim borilačkim sportovima. Od taekwondoa i juda u kojem smo svjetska sila, pa preko karatea, do boksa, pa i hrvanja, tajlandskog boksa... Ovom popisu možemo početi dodavati i jiu-jitsu. Azijatska borilačka vještina, iako iznimno jaka i u Južnoj Americi (uostalom postoji i brazilski jiu-jitsu) u Hrvatskoj ima svoju "sljedbu", klubove, natjecatelje. No, u odnosu na ostatak svijeta još smo "liliputanci", iako... I u "Liliputu" se kuju medalje i veliki uspjesi. Najnoviji i jedan od najvećih dolazi s Krete.
Na tamošnjem najvećem grčkom otoku, u Iraklionu je jedan naš mladić osvojio srebro odnosno naslov svjetskog doprvaka na Svjetskom prvenstvu do 21 godine. Leo Žuža, član Jiu-jitsu kluba Checkmat Zadar osvojio je srebrnu medalju u kategoriji iznad 94 kg.
- To je sigurno jedan od najvećih mojih uspjeha dosad. Iako, svako natjecanje nosi posebnu težinu, pa onda i iskustvo, ali što se tiče rezultata jest jedan od najvećih rezultata - veli Leo Žuža iz Podgradine u općini Posedarje, blizu samog grada Zadra.
U ovom je sportu tri godine. Prethodno se okušao u karateu kao dijete, da bi od 12. godine stalno bio u pokretu, treningu. Dizali su se utezi, vježbalo s vrećom...
- U jiu-jitsu me privukao sigurno glavni trener i osnivač kluba u Zadru, a on je isto iz Podgradine i to je bila poveznica. U klub sam se upisao s 15 godina, a znao sam, vidio da su najozbiljniji.
Leo je inače i aktualni državni prvak, osvajač rangiranih turnira u Hrvatskoj, u Osijeku, Vinkovcima, Zadru, natjecao se u Puli, ali nisu mu nimalo strani nastupi i uspjesi na međunarodnoj sportskoj sceni. Dapače.
- Prošle sam godine osvojio zlato na Varšava Openu i brončani u Svjetskoj ligi u San Diegu, u Kaliforniji. Ove godine sam, u proljeće osvojio i srebro na Europskom prvenstvu u Rumunjskoj.
Sada u Grčkoj, na Svjetskom prvenstvu Leo Žuža nije bio jedini Hrvat, ali jest jedini naš osvajač medalje.
- Mi smo mala država. Borili smo se da se uopće pokažemo, da smo tu, da postojimo. Velike države u jiu-jitsu su recimo Kazahstan, Južna Koreja, Japan, Brazil. Prema njima smo mi kao... mravi. Opet, iako smo mali, protiv njih se pokazujemo kao jako dobra nacija. Mi Europljani, pa tako i mi Hrvati se pokušavao izboriti za svoje mjesto i nije da nam ne ide.
Hrvatski jiu-jitsu savez je relativno mlad, utemeljen je 2004. godine i prema podacima s njihove mrežne stranice broji 22 kluba.
- Ima dosta natjecatelja u nas, sad točan broj ne znam, ali onako "ozbiljnih" ili jakih klubova koji imaju za cilj medalje, koji imaju redovite treninge i slično, ima jedno desetak, možda i manje. Stvarno bi istaknuo naš klub u Zadru koji je najozbiljniji i koji se najviše posvećuje radu, rezultatima. Imamo dosta godina iskustva, jake korijene u trenerima i većinom iz našeg kluba dolaze kvalitetni borci.
Posvetimo se malo više Grčkoj odnosno Svjetskom prvenstvu i putu do srebra ili finala. Kako je to izgledalo?
- Napravili smo sve što smo se trener Tin Vuksan i ja spremali. Imao sam ukupno četiri borbe i stvarno mislim da sam se izvrsno borio, dao sam sve od sebe. Suparnici su bili vrhunski, niti jedna borba nije bila lagana, tako da sam ponosan na sebe i svoj rezultat. Prvo sam dobio Grka kojeg sam dobio polugom na ruci. U 2. kolu sam pobijedio Kazahstanca, također na isti način, poluga na ruci. U trećoj sam borbi, to je bilo polufinale, protiv Južnokorejca. Njega sam dobio na bodove. U finalu je bolji bio drugi Kazahstanac - u nekoliko je rečenica put do druge stepenice na svjetskom postolju opisao Leo Žuža.
Kako je krenuo, ne bi trebalo odveć iznenaditi ako ubuduće ovaj mladić iz Podgradine donese u svoj zadarski klub i našu domovinu, ali primarno sebi, još koju medalju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....