Podosta smo pisali minulih tjedana i mjeseci o previranjima u međunarodnom boksu, o Putinovom prijatelju Umaru Kremljevu koji vodi IBA (Međunarodni boksački savez), koji je širom otvorio (očekivano) vrata sportašicama i sportašima iz Rusije i Bjelorusije. Pisali smo i onoj drugoj strani koja se tomu protivi (11-12 država koji su odlučili bojkotirati natjecanja na kojima su Rusi i Bjelorusi, tako onda i SP). No, ono što nas je ipak najviše zanimalo jest sudbina hrvatskog boksa. Svaka čast američkom, ruskom, indijskom ili njemačkom, ali nas zanima prvenstveno hrvatski. Tada smo, a ima tome nekoliko tjedana, jasno izrazili bojazan da će se politička previranja i nadmudrivanja u konačnici prelamati preko leđa sporta odnosno sportašica i sportaša. U konkretnom slučaju se o boksu radi, ali danas-sutra bi se i drugi mogli s time suočiti. Pribojavali smo se, dok se sada to ostvaruje, da ćemo se kao država slijepo poslušnički pridržavati nekih novoproklamiranih pravila, ali kojih se ne drže mnogi daleko moćniji, bogatiji i utjecajniji od nas. Pribojavali smo se da ćemo se poželjeti prikazati “pobožnijim od pape”. Ishitreno i lakomisleno donositi odluke kako bi se svidjeli tobože nekomu izvan naših granica, pritom uopće ne mislili o sebi samima.
Politika je donijela odluku da hrvatski sportaši - u ovom slučaju boksači - ne nastupaju na SP gdje su Ruskinje i Bjeloruskinje. Time smo jamačno “izvanredno snažno stali uz Ukrajinu i iskazali zube Rusima”. Ujedno, znamo da su uz nas i svi naši saveznici, ali... Onda pogledamo oko sebe, kadli gle čuda... Tako se nisu ponijele Njemačka, Italija, Francuska, Španjolska, Rumunjska, Bugarska, pa ni Slovačka koja Ukrajincima šalje MIG-29, ali dopustili su svojim boksačicama/boksačima nastupe i ondje gdje su Rusi i Bjelorusi. Jesu li zbog toga navedene države možda rusofilske? Jesu li prestali pomagati Ukrajini? Naravno da ne, to nema veze! Hoće li zbog ovakvog poteza možda njihovi nacionalni boksački savezi, olimpijski odbori snositi posljedice, hoće li ih netko kažnjavati? Ne budite smiješni. Neće im se ništa dogoditi.
U raspravi oko sudjelovanja ili nesudjelovanja općenito hrvatskih sportaša na natjecanjima na kojima su i predstavnici Rusije i Bjelorusije, kao i apela koji su poslali boksački treneri valja pojasniti tri stavke.
1. POGREŠNA TEZA
”Politiku treba maknuti iz sporta”, riječi koje spominju sada boksački treneri, ali i inače uvriježene u sportu pa i od naše, novinarske struke je - otrcala, populistička, ali najbitnije potpuno promašena i kriva teza. Politika je svuda oko nas, u svim sferama djelovanja. Politika je prisutna i u sportu, u svim državama, “od D do D” (od diktature do demokracije). Pa i najmoćnije države svijeta, njihovi političari upinju sve snage kada se njihova država kandidira recimo za OI, ljetne ili zimske svejedno, nogometno SP i EP... Ono najbitnije, u Hrvatskoj, svako malo netko iz sporta zavapi “kako bi politika trebala pomoći više”. Ma dajte molim vas, htjeli bi da politika pomogne, o politici ovisite financijski, ali je kao nećete. Budimo iskreni, bez politike i volje političara (lokalnih ili državnih) bi li bilo moguće izgraditi ijedan sportski objekt u državi? Kada bi sportu ostavili da se sam o sebi brine, sada je konac ožujka, do lipnja bi 98% sporta u Hrvatskoj nestalo! Prijateljski predlažemo sportu, nemojte više govoriti, vapiti o “micanju politike iz sporta”. Osim, jasno, ako sami možete baš sve financirati...
2. SANKCIJE SPORTAŠIMA IZ RUSIJE I BJELORUSIJE
Apsolutno opravdano i na mjestu. Znamo da se to na prvu kosi sa stavom o zaštiti sportaša, te da će sportaši biti kolateralna žrtva. Međutim, svim autoritarnim sustavima u povijesti - takvi su oni ruski i bjeloruski - sport je oruđe od iznimnog promidžbenog značenja. Koristio ga je i Hitler, i nekadašnja Istočna Njemačka, Kuba, pa SSSR, uostalom da se ne bi lagali, i ona bivša komunistička država na našim prostorima. Zato da, opravdano je oduzeti Putinu i Lukašenku sport kao oruđe, međutim tu je važna stavka još jedna. Tu svi moraju biti jedinstveni i o tome pišemo u trećoj stavci.
3. NEDOSTATAK HRVATSKOG EGOIZMA
E, to je nešto što nam nedostaje, to prizivamo i to nam je potrebno. Sebičnost i egoizam nisu pozitivne karakteristike, ali živimo u takvom svijetu. Ne budimo onda “janjad”. Počnimo mijenjati pogled na način da nam prvo pitanje uvijek bude - Što to znači za Hrvatsku? Kakvu korist od toga ima Hrvatska? Je li to dobro za Hrvatsku? Kada bi sve države EU i NATO saveza, napominjemo SVE, u primjerice boksu danas, sutra neki drugi sport, bile jedinstvene i bojkotirale organizaciju ili natjecanje na kojima su Rusi, onda jasno da tu moramo i mi biti. Međutim, dok ih polovica i to onih najbogatijih, puno moćnijih od nas jedno govori, drugo radi, dakako sebi u korist, pa pokažimo i mi mrvicu barem samodostojanstva. I inteligencije.
Prestanimo više potezima oduševljavati Bruxelles, Washington, Lausanneu ili koje već središte moći. Razmišljajmo prvo o sebi. Znate li koji je pozdrav velikom broju hrvatskih reprezentacija u različitim sportovima, neposredno prije nego počne neka utakmica? “Iznad svih - Hrvatska!” Vidite, tako treba misliti i postupati. Stoga apeliramo na HOO da preformulira preporuku o nenastupanju hrvatskih sportaša na nekom natjecanju ako su tamo Rusi i Bjelorusi, na sljedeći način: ...ako na natjecanju nastupa samo jedan sportaš iz samo jedne države EU i NATO, onda nastupaju i Hrvati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....