Kad je potvrđen njegov nastup na Svjetskom prvenstvu u Beaver Creeku, u jednoj je rečenici rekao sve...
- Ne bih se pojavio na startu da ne mislim da mogu osvojiti medalju.
S takvim stavom izletio je iz startne kućice, tako je započeo jurnjavu niz stazu Birds of Prey, Bode Miller kakvog smo gledali cijelu njegovu karijeru. Vožnja na rubu, prolazi u “zelenom” i onda...
Miller u zraku, kovitlac ruku, nogu, skija, muk u gledalištu gdje ga je čekala trudna supruga Morgan, u društvu njihovo dvoje djece...
“Ptice” su još jednom razjapile svoj krvnički kljun i zagrizle plijen. Još su jednom pobijedile.
Ili ipak nisu?
Moglo je biti i gore
Izubijan, lica prekrivenog snijegom, ustao je, vratio krvave skije na noge i spustio se u cilj. Samo na nekoliko minuta činilo se da se još jednom čudesno izvukao bez težih posljedica, kao toliko puta u karijeri kad se spašavao vratolomijama zbog kojih su ga nazivali “čovjekom od gume”. Možda i nije bio do kraja svjestan što se dogodilo, ili je toliko silno prvo želio umiriti najbliže da nije ni sam htio pogledati ono što su kamere pokazale svima koji su gledali dramatični super G u Beaver Creeku.
Duboka, gadna razderotina iza desnog koljena...
- Osjećam se kao da me pregazio kamion, a trebat će mi valjda 100 šavova - uspio se našaliti s Travisom Ganongom i otišao u bolnicu.
Nije trebalo 100 šavova, ali morao je na operaciju jer je skijom razrezao jednu od tetiva koljena.
- Operacija je uspješno prošla, sretan sam jer je moglo ispasti puno gore - objavio je uz fotografiju na društvenim mrežama.
I onda ne možeš nego još jednom u glavi odvrtjeti kako je skijao do pada, odvrtiš i suludi kovitlac u kojem mu je skija razrezala nogu i gledaš ga kako se na vlastitim nogama spušta prema cilju...
Bode Miller. Pobjednik i kad je nokautiran. Na nogama i kad bi svatko normalan ostao ležati u snijegu...
Priča njegove karijere, u kojoj je osvojio sve, većinu stvari i nekoliko puta, u kojoj je vjerojatno mogao i više da mu “biti svoj, skijati onako kako ja osjećam da treba” nije bilo važnije od svih tih medalja i priznanja, koja su njemu bila samo materijalizirana potvrda koja mu nikad nije bila presudna.
Uostalom, nije jednu medalju zaboravio negdje usput na šanku, a uspio je i Globuse pretvoriti u hrpu stakla jer “stavio sam ih među ostalu prtljagu, nisam razmišljao da bih ih trebao uzeti u kabinu aviona da se ne razbiju”.
Gotovo sigurno kraj
Koliko god dio naše svijesti žali što se nije oprostio s pobjedničkim osmijehom na licu, s još jednom medaljom oko vrata, koliko god njemu one ne bile istinska potvrda je li ili nije uspio, ovakav kraj, a gotovo je sigurno da će biti kraj, zapravo u sebi nosi istinskog Bodea Millera.
Uvijek je bio svoj, skijao kako je želio i slušao samo svoj unutarnji glas. Od prve do posljednje utrke. Nije uvijek pobjeđivao, ali se uvijek dizao na noge i nastavljao svojim putem. Baš kao i u četvrtak na Pticama grabežljivicama. Ugrizle su ga gadno, na njima je ostala njegova krv, ali on nije ostao ležati. Dignuo se, vratio skije na noge i ušao u cilj.
Pobjednik. Uvijek. Nije bitno što je vrijeme na semaforu iscurilo...
Titule u skijanju:
2 velika Globusa
33 pobjede u Svjetskom kupu
79 postolja u Svjetskom kupu
6 olimpijskih medalja
1 olimpijsko zlato
5 medalja na SP
4 zlata na SP