Novi svjetski prvak Max Verstappen je kroz gene dobio vještinu i strast za utrkivanjem, njegova je budućnost bila zapisana kad su se njegov otac Jos i majka Sophie upoznali i zaljubili.
- Nisam htio da počne prerano, htio sam da počne sa šest godina, to je dobra godina za početi, tada već može puno toga razumjeti.
Nije bio čudo od djeteta
Njegova želja nije pala na plodno tlo, Max je imao drugačije planove. Jos je bio na utrci u Kanadi kad mu je zazvonio telefon, a s druge strane je čuo uplakanog sina.
- Bile su mu tek četiri i pol godine, bio je na utrci u Genku s obitelji i nije mu bilo jasno zašto on ne može sudjelovati.
Bilo je to 2002. godine. Krajem sljedeće Josova karijera u F1 je došla svome kraju.
- Nakon toga sam se sto posto dao u njegovu karijeri, to je bio moj posao.
Ono što je uslijedilo bila je priča o ljubavi i posvećenosti, stvaranje vozača nevjerojatnog talenta i sposobnosti.
- Bez oca ja ne bih bio ovdje. Otkako je prestao voziti u F1, sve je svoje vrijeme potrošio pripremajući me na najbolju mogući način. Odrasli smo zajedno, on je bio moj mehaničar u go kartu. Vozio me u kombiju iz Belgije ili Nizozemske na go kart utrke širom Europe.
Početno “idemo vidjeti što će biti” ubrzo se pretvorilo u “idemo u Formulu 1”.
- Da on nije bio takav talent, ne bih se upuštao u to, jer go kart je vrlo skup, a on je počeo sa sedam godina. Bio je puno bolji od svojih vršnjaka, a bez obzira koliko su ostali bili stariji, on je želio pobijediti.
Što su sve žrtvovali da bi od sina stvorili svjetskog prvaka trebali bi dani da se ispriča.
- S devet ili deset godina, kad je prešao u juniore, od početka studenog bismo cijelu zimu nakon škole odlazili u Italiju preko vikenda. Škola bi u petak završila u 14.30 sati, čekao sam ga u kombiju. Čim bi ušao, krenuli smo prema Italiji. Dva dana bi vozio po svim stazama, sve se nalazi u Italiji i htio sam da tamo uči. U nedjelju oko 17 sati bi se spakirali, u ponedjeljak ujutro bih ga ostavio ispred škole. To je oko 1250 kilometara u jednom smjeru. Kad bi ostali u Genku trenirali bi dva, tri puta tjedno, bez obzira na vremenske uvjete. Nakon pet krugova imao bi smrznute ruke, ušao bi u kombi zgrijati se i za pet minuta bi ponovo vozio. Takve su stvari jačale njegov karakter.
Frits van Amersfoort je vlasnik momčadi u F3 za koju je Verstappen vozio 2014. godine. Njegove jedine u F3 prije prijelaza u F1.
- Jos i Sophie su stvorili bebu s pravim genima, Max je bio programirani F1 vozač. Sjećam se da je Andrea Agassija otac napravio teniskim robotom ispaljujući prema njemu 3000 loptica dnevno. I Jos je bio takav. Ono što sam ja čuo, ponekad je bilo nehumano kako su njih dvojica funkcionirala, kako ga je Jos pripremao i programirao da postane najbolji vozač na svijetu.
Takvi su Verstappeni
Max je bio fenomen, ali i dijete, bilo je uspona i padova. Cilj je bio jedan jedini i sve je bilo podređeno tome. Max se nije opirao, dapače.
- Tako me otac naučio da živim. Moraš se koncentrirati na sebe i na tim s kojim radiš. Sve ostalo je nevažno. Lakše za reći, nego za napraviti, ali ako provedeš puno godina s mojim ocem, onda je to tako. Meni je takav način odgovarao, očvrsnuo sam.
Sa samo 16 godina je postao svjetski prvak na najvišoj razini go karta. Sazrelo je vrijeme za prijelaz u cockpit, te je zime testirao Formulu Renault, ali bio je toliko brz i toliko dobar da su Jos i njihov menadžer Raymond Vermeulen odlučili da će odmah uskočiti u Formulu 3.
- Nakon jednog dana treninga u češkom Mostu bilo je jasno da Max može istoga trena sjesti u Formulu 1. Što je nevjerojatno, ali takvi su Verstappeni – rekao je Van Amersfoort.
Ubrzo je Max bio na radaru Mercedesa i Red Bulla, u kolovozu je ušao u Red Bullov vozački program, potom su ga potpisali da vozi za njihov Toro Rosso juniorski tim u 2015. godini. U rujnu je stekao vozačku dozvolu za F1, potom je odradio prvi trening na Grand Prixu Japana i sa samo 17 godina i 166 dana postao najmlađi F1 vozač u povijesti. Nakon četiri utrke 2016. godine promoviran je u seniorsku momčad Red Bulla i pobijedio na svom debiju na Velikoj nagradi Španjolske.
- Ta njegova sezona u F3 je bila sve samo ne normalna – opet će Van Amersfoort. – Toliko puta smo bili u prilici da se potučemo. Nevjerojatna je ta njegova unutrašnja volja za pobjedom, ništa slično nisam vidio, a nagledao sam se vozača i vozača.
Agresija s kojom vozi i želja za pobjedom, Jos tvrdi da ne zna otkuda mu, dok Van Amersfoort tvrdi da je to od oca.
- Verstappen ne smije izgubiti, oni ne mogu prihvatiti poraz kao činjenicu.
Mama bila pametnija
Šef Red Bulla Christian Horner je vozio protiv Maxove mame u kartingu, kaže:
- Mama je bila pametnija vozačica, agresivnost je na oca.
- Kao čovjek je između mame i tate – dodao je Van Amersfoort.
Jos će reći i da je za razliku od njega Max puno opušteniji, malo toga ga može zabrinuti.
- On razmišlja ovako: ako je moj auto dovoljno brz, bit ću prvi; ako nije, bit ću drugi.
U Nizozemskoj su odavno poludjeli za Maxom, armija navijača slijedi ga širom Europe, a prva utrka u Nizozemskoj od 1985. godine, ove godine u Zandvoortu, bila je četverodnevni nacionalni party u čast Verstappena.
- Prije pet godina svi su Nizozemci navijali za nogometnu reprezentaciju, sada navijaju samo za Maxa. Na nogomet su zaboravili. Zašto je tome tako? Mi ne volimo ispeglane prvake. Volimo grube momke, koji se bore za to. Verstappeni su takvi – zaključio je Van Amersfoort.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....