Max Verstappen nezaustavljivo nastavlja rušiti, odnosno postavljati nove rekorde u Formuli 1, pa je tako nedjeljnom pobjedom u Brazilu osigurao da mu efikasnost (broj pobjeda u razmjeru s brojem utrka) u 2023. bude iznad 75%, što je dosadašnji rekordan učinak koji je punih 70 godina držao Alberta Ascarija na vrhu te specifične liste.

Talijanski je vozač pobijedio u šest od osam utrka voženih 1952. godine i nitko ga nije uspio nadmašiti do ove godine i Maxa Verstappena. Nizozemac je, zasad, na 17 pobjeda u 20 utrka u sezoni, što je nepojmljivih 85% učinkovitosti, odnosno da i ne pobijedi u preostale dvije utrke u sezoni, neće pasti ispod 77%.

Međutim, nije Verstappen jedini koji postavlja standarde u Formuli 1. Brazilska utrka u prvi je plan izbacila Fernanda Alonsa, koji je još jednom demonstrirao vozačko umijeće i inteligenciju kakvima apsolutno svaki F1 vozač teži, ali koje je rijetko koji vozač sposoban i dosegnuti.

Nije bio ‘samo’ treći

Španjolski veteran ponudio je izvanserijsku izvedbu na trkalištu Interlagos kojom je obogatio legendu o jednom od najvećih vozača u povijesti Formule 1. Da, brojke mu unutar te konkurencije ne idu u prilog, jer “samo” je dva puta osvajao titulu prvaka, a niti u jednoj bitnijoj statističkoj kategoriji nije ne samo prvi, nego čak ni u Top 5. Ali, kada bi bilo moguće to nekako ostaviti postrani i kada bi se vozači mjerili po talentu, vještini, različitim elementima vozačke sposobnosti, po prilagodljivosti i onome što mogu izvesti na stazi u konkretnom trenutku s konkretnim bolidom, kada bi se jednostavno “razgolitili” do vozačke esencije, Fernando Alonso u tom bi poretku nesumnjivo bio pri vrhu ili na samom vrhu. I danas, i jučer, i sutra.

Jer doista je malo takvih majstora poput 42-godišnjeg veterana iz Ovieda, kojem upravo zbog njegovih kvaliteta godine niti malo ne nagrizaju klasu. Nedjelja je bila samo dokaz.

I nije pri tome pobijedio, već je Alonso bio “samo” treći, ali u ovom slučaju nije toliko stvar pozicije, već načina i izvedbe na stazi s obzirom na okolnosti. A Fernando je odradio iznimnih posljednjih 16 krugova utrke u kojima je čuvao, izgubio pa senzacionalno vratio i onda u fotofinišu na ciljnoj liniji opet sačuvao poziciju na postolju.

“Obrana dobiva utakmice” parola je koju propovijedaju brojni treneri u košarci, nogometu, rukometu, ali ta se premisa teško ili skoro pa nikako ne može ukalupiti u filozofiju Formule 1. No, daleko od toga da obrana nije bitna, što je i Alonso vidno demonstrirao.

U Brazilu se Fernandova obrana od nadirućeg Sergija Pereza sastojala od inteligentnih poteza koji su poništavali sve prednosti koje je Meksikanac imao i zapravo morao iskoristiti.

Za početak, Perez sjedi u Red Bullu, u istom bolidu kojim Verstappen harači cijelu sezonu i skuplja pobjede kao od šale te postavlja kojekakve rekorde. Taj bolid svakako je brži od Alonsova Astona Martina, a k tome je Perez na raspolaganju imao i dvije DRS zone za dodatni impuls na brzinomjeru. U teoriji, jednom kada se potpuno prišuljao Alonsu iza leđa, krug ili dva bili bi sasvim dovoljni da s toliko nadmoćnijim bolidom obavi pretjecanje. Perez to nije uspijevao kroz 15 krugova.
Ili, bolje rečeno, Alonso mu nije dopustio.

Španjolac je u svakom krugu eksperimentirao s putanjama kroz zavoje, birao drugačije kuteve ulaska i na taj način uporno držao Pereza izvan dometa za pretjecanje.

Uzastopna tri važna zavoja

Trkalište Interlagos nudi dva mjesta za pretjecanje, koji se poklapaju s DRS zonama: nesporedno pred kraj kruga, odnosno na startno-ciljnoj ravnini, i odmah potom na dugačkoj ravnici između zavoja 3 i 4. Alonso je, međutim, u svakom krugu najviše “radio” na svim ostalim dijelovima staze kako bi onemogućio Perezove napade na te dvije “lokacije”.

- Najvažniji su zapravo bili zavoji 10, 11 i 12 jer ako tu niste dovoljno blizu bolidu ispred sebe, teško ćete imati priliku za pretjecanje u DRS zonama. To je igra koju sam i sada igrao s Perezom - otkrio je Alonso “male tajne velikog majstora”.

- Samo sam pazio da ta tri zavoja prođem najbolje što je moguće i da on ostane dovoljno udaljen.

A onda kada bi i došli u DRS zone, Alonso je koristio dodatnu energiju pohranjenu u baterijama čime je “poništavao” Perezovu prednost DRS-a i veće brzine.

- Što se tiče putanja u zavojima, nisam htio uvijek biti na istima pa sam šarao, malo sam išao unutarnjom, malo vanjskom stranom zavoja tako da ni on nije mogao predvidjeti kamo ću voziti pa sam ga tako spriječavao da izabere liniju koja bi mu dala više čistog zraka iza mene. Želio sam mu stvoriti što veće turbulencije.

Pri svemu tome, morao je paziti i na gume, odnosno što manje ih opteretiti jer bi u suprotnom Perez imao olakšan posao. Kada je shvatio da mu Alonso radi probleme, vjerojatno se i Meksikanac odlučio igrao na kartu iscrpljivanja, odnosno odlučio je i on štedjeti gume kako bi ostavio u njima nešto svježine za sâm finiš utrke.

I onda je u pretposljednjem krugu Perez ušao u rizik i isplatio mu se. Nakratko samo, doduše. Uspio je napokon uloviti Alonsa u DRS zoni i prestići ga i činilo se da je to to, da će se Meksikanac odmah odvojiti i uzeti treće mjesto. Ali, kao što Novak Đoković ima unikatnu sposobnost svaku obrambenu poziciju na teniskom terenu u samo jednom udarcu pretvoriti u napad, tako se i Alonso sada učas transformirao iz lovine u lovca.

Iz pažljivog biranja obrambenih linija i taktiziranja, sada je navaljivao Perezu na “leđa” koristeći svaki metar staze. Pokušao je odmah u zavoju broj 6 - koje nije klasično mjesto za pretjecanje, ali gdje je Alonso znao prestizati, primjerice Jensona Buttona na utrci prije 12 godina - no, nije uspio.

- Znao sam da ću imati samo jednu priliku jer je posljednji krug i da ću morati biti jako agresivan na kočenju u prvom zavoju. Znao je to i Perez, pa je i on kasno kočio te promašio vrh zavoja možda za metar i time kompromitirao sljedeći zavoj, a meni dao prostor za napad u sljedećoj DRS zoni pred zavoj 4.

U prvom predvidio posljednji

Tamo je Alonso i vratio svoje treće mjesto, kontrolirao i ostatak kruga te u svojevrsnom sprintu do ciljne linije, koju su presjekli praktički paraleno jedan uz drugog, za samo 53 tisućinke pobijedio Pereza.

Čista perfekcija. Bilo tko drugi, teško bi mogao tako nešto izvesti. Pogotovo ne u inferiornijem bolidu u odnosu na onog s kojim se bori.
No, dok je sva fascinacija Alonsovih i inih F1 poklonika proizlazila iz njegove čarolije u tim posljednjim krugovima, on sâm je za presudan trenutak izabrao nešto posve drugo.

- Najvažnije pretjecanje u utrci bilo je nad Lewisom Hamiltonom u prvom krugu utrke - istaknuo je Španjolac.

- To mi je promijenilo utrku. Da sam ostao iza Hamiltona i borio se s njim, pa makar i da sam ga prošao nekoliko krugova kasnije, nikad ne bih bio u šansi ostati duže na gumama u prvom dijelu utrke niti bih onda kasnije imao prednost u gumama u odnosu na Pereza u završnici.

I to je detalj koji će dati uvid u vozačku veličinu Fernanda Alonsa. Već je praktički u prvom krugu računao i predviđao što će biti u posljednjem. Takav način vizionarski razmišljanja, razumijevanja utrke samo je jedno od njegovih oružja koje ne posjeduje nitko drugi.