U hrvatskim oktanskim sportovima, ruku na srce, malo je dana i događaja kroz godinu koji su uistinu posebni i prepoznatljivi. Imali smo protekle četiri godine (i duboko se nadamo da ćemo imati opet) WRC Croatia Rally; već pola stoljeća - upravo se ove godine održalo jubilarno 50. izdanje - traje tradicija kultnog Delta relija; Donji Kraljevec nas s Grand Prixom drži na svjetskoj mapi spidveja; nekoć smo imali motokros utrke SP-a i EP-a na Mladini, a u taj krug rijetkih, ali iznimno vrijednih auto-moto događanja svakako spadaju i Buzetski dani.
Već godinama je istarska utrka u kalendaru Europskog prvenstva u brdskom automobilizmu, štoviše izgradila je s vremenom takav status da je zavrijedila i biti posljednja utrka sezone, a time najčešće i odlučujuća kada se radi o borbi za naslov europskog prvaka. Ovogodišnje izdanje Buzetskih dana, ukupno već 43., bit će dodatno specijalno i zbog toga što je ponovo u borbi za prestižnu titulu najboljeg vozača Starog kontinenta i jedan hrvatski vozač.
Stopama Nike Pulića, koji je tri puta zaredom bio brdski prvak Europe (1999. - 2001.), te Tomislava Muhvića, prvaka iz 2013., kroči sada Matija Jurišić, tek 21-godišnji Riječanin koji je u sjajnoj prilici na domaćoj se stazi okruniti najvećom titulom u ovoj disciplini. Svjetsko prvenstvo u brdskim utrkama, naime, ne postoji, što Europsko prvenstvo čini vrhuncem natjecanja pod kapom Međunarodne automobilističke federacije (FIA).
- Trema? Pa ne bih rekao da baš trema vlada, ali uzbuđenje uoči utrke svakako postoji - kazat će Matija.
Buzet će biti završna, a ukupno deseta postaja u 2024., a Jurišić je u dosadašnjih devet utrka pobijedio - devet puta. Iako bi po tome matematički već trebao imati titulu u džepu, to ipak nije slučaj. Postoje, naime, podjele automobila po klasama, odnosno na kategoriju 1 (gdje je Jurišić) i kategoriju 2, a onda unutar kategorije 1 još podjela na grupe 1, 2, 3, 4 i 5, a sve na temelju snage motora, šasije, pogona, aerodinamike i težine automobila.
I dok se sve grupe računaju za ukupni, apsolutni poredak kategorije 1, postoji, jasno, i poredak po grupama. Matija se natječe u grupi 4 i tu je apsolutno nedodirljiv, te je vodeći i u apsolutnom redoslijedu, s time što mu za vratom puše Talijan Antonino Migliuolo. On je, naime, ove sezone ostvario gotovo identičan učinak, ali u grupi 3, s tom razlikom što je na jednoj od devet utrka upisao drugo mjesto. Zbog toga uoči vikenda odluke u Buzetu Jurišić ima ukupno 225 bodova, a Migliuolo 218.
- Budem li još jednom prvi u svojoj grupi, onda sam sigurno i ukupni prvak Europe, a ako budem drugi u svojoj grupi, a istovremeno Talijan prvi u svojoj grupi, onda ćemo imati isti broj bodova te ćemo dijeliti titulu prvaka. No, bilo bi mi puno draže, naravno, da budem samostalni prvak, tako da ću dati sve od sebe da pobijedim i sada.
Gleda li iz te perspektive na činjenicu da je slavio u svih dosadašnjih devet utrka kao opterećenje, da "mora" sada pobijediti i deseti put zaredom, ili mu je to više vjetar u leđa i ohrabrenje?
- Svakako više ovo drugo, jer ako sam uspio pobijediti devet puta, zašto ne bih i deseti. Makar, ne razmišljam previše o tome, više pristupam utrci kao da je prva u sezoni - objasnit će Riječanin, inače i višestruki državni prvak.
- Uostalom, kada sam sa svojim timom ušao u sezonu, nismo znali što nas čeka. Doduše, nadali smo se da ćemo biti konkurentni, ali ispalo je i bolje od očekivanja, da smo jako dobri i samo smo onda išli utrku po utrku te nastavljali niz pobjeda. Eh, sad je li kroz povijest bilo ovako dominantnih sezona, da neki vozač pobijedi baš sve utrke, ne znam. U zadnjih nekoliko godina mislim da nije bilo takvog slučaja, ali valjalo bi nekako provjeriti te podatke, pogotovo ako sve u nedjelju dobro završi po mene. Inače, na sedam od dosadašnjih devet utrka ove sezone postavio sam rekorde staze za moju grupu automobila, dok je na preostale dvije utrke padala kiša, ali sam svejedno pobijedio. I to je dodatno ohrabrenje, s obzirom na to kakvo je vrijeme ovih dana kod nas.
Inače, budući da je brdske utrke malo teže trenirati u stvarnosti, s automobilom u realnim uvjetima (osim djelomično na zatvorenim i namjenskim trkaćim stazama, ali to onda nije prava brdska vožnja), Matija se pomaže sa simulatorom.
- Da, na njemu provodim dosta vremena i to je zapravo najveći dio priprema za utrke. U prosjeku, uoči neke utrke, znam biti između 10 i 20 sati na simulatoru za jednu stazu, dnevno to bude dva-tri sata, i to značajno pomaže za nastupe. Tako je i sada, prolazio sam i buzetsku stazu na simulatoru dosta puta i vjerujem da će sve biti u redu.
Naravno, vozio je već i u stvarnosti čuvenu dionicu Most - Peničići dugačku točno 5.001 metar s visinskom razlikom između starta i cilja od 250 metara, odnosno prosječnim usponom od 5%.
- Ovo će mi biti četvrti nastup u Buzetu i jasno da mi je staza jako draga, prije svega što je doma. Nadam se velikoj podršci, jer Buzet je poznat po tome što puno ljudi dođe pratiti utrku. Drugo, staza je specifična u odnosu na ostale jer zahtjeva drugačiji stil vožnje budući da je sporija i više tehnička, iziskuje više preciznosti, što meni odgovara. Ostale su staze otvorenije, brže, maksimalna brzina ide i preko 200 km/h, dok je ovdje oko 180 km/h.
Jasno, osim vlastitog vozačkog umijeća, da bi sve te pobjede mogao ostvariti potreban je i dobar stroj, odnosno automobil. Već smo spominjali da postoje kategorije, grupe... pa za manje upućene, kakva je zapravo "zvijer" koju Matija vozi?
- Kategorija 2 su formule i prototipovi, dok su u kategoriji 1 "obični" automobili. Oni su bazirani na serijskim automobilima, ali prerađeni za utrke. Moja grupa 4 znači da su to automobili s oko 350 konjskih snaga i 1200 kilograma, s prednjim pogonom. Što je broj grupe manji, tako raste i broj konja i težina, tako da su u grupi 1 najsnažniji automobili, neki i do 1000 "konja" te s pogonom na sva četiri kotača. Meni je, pak, ovo prva sezona u kojoj vozim Peugeot 308 TCR, koji je inače rađen za kružne utrke, ali smo ga doradili za brdo i 100% smo pogodili sa svime, jako sam zadovoljan. Cijena takvog novog trkaćeg automobila je oko 100.000 eura, no mi smo kupili polovnog i vrijedi negdje oko 60.000 eura.
Automobilizam nije ni baš jeftin sport, makar jasno ima bazičnih i povoljnijih disciplina, a upravo bi naslov prvaka Europe, nada se Matija, mogao malo pomoći oko budžeta.
- Puno bi mi značio naslov prvaka i nadam se da će mi otvoriti vrata, prije svega što se sponzora tiče, a možda i što se tiče mogućeg prelaska na krug ili u reli. Jer makar mi je brdo drago i konkurencija je jaka, htio se u budućnosti okušati i u drugim disciplinama. Opet, najvažnije mi je da sam u automobilu, dok god je tako, meni je super.
Oktani su, inače, kod Jurišića i stvar obiteljskog naslijeđa.
- Otac se bavio utrkama, bio prvak Hrvatske na brdu, okušao se i u reliju, na krugu, tako da sam ja otkad sam se rodio stalno u tom okruženju. Probao sam ja i druge, klasične sportove, ali nisu mi išli, odnosno ovo mi je bilo zanimljivije. Devet sam godina bio u kartingu, vozio i SP kao tvornički vozač, a u automobilu sam od 2020., sa 17 godina. Brdske utrke sam, zapravo, vozio i prije nego sam dobio vozačku dozvolu.
Ono što je za ovu nedjelju važno jest da Matija Jurišić dobije titulu europskog prvaka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....