ZVIJEZDA IZ DRUGOG PLANA OSVOJILA SRCA ZAGREPČANA 'Znate, trčala sam na najvećim natjecanjima, najvećim stadionima, ali nigdje nije kao u Zagrebu'

Sharika Nelvis slavila je pobjedu, direktorica zagrebačkog mitinga Ivana Brkljačić u cilju je s cvijećem oprostila veliku Dawn Harper, koja je na Mladosti otrčala posljednju utrku čudesne karijere, a Andrea Ivančević nije skidala pogled sa semafora. A nije jer je upravo otrčala utrku života. I znala je to. Onda se na velikom ekranu uz njeno ime pojavilo - 12.85. Hrvatski rekord na 100 m prepone, Ivančević je za dvije stotinke nadmašila tri godine stari rekord, koji je postavila u mađarskom Szekeszferhervaru...

- Sretna sam i ponosna - ponovila je nekoliko puta po izlasku sa staze.

- Dugo, predugo sam ovo čekala, ali nije se moglo dogoditi na boljem mjestu. Tu, u Zagrebu, na stadionu od kojeg živim 200 metara dalje, tu gdje sam se počela baviti atletikom.

Silno emotivna bila je Andrea, prije svega jer joj je ovih 12.85 nagrada za silna odricanja posljednjih godina, nakon što se u za sportašicu ozbiljnijom godinama vratila na najvišu moguću razinu.

- Znala sam da imam rekord, stalno sam to govorila. Jednostavno mi se moralo poklopiti.

Je li mogla vjerovati da će se poklopiti po hladnoći netipičnoj za početak rujna?

- Nisam mogla pretpostaviti da ću rekord istrčati po kiši, ali prije nastupa u Zagrebu sam vjerovala da mogu. Kao što je to u najavi mitinga rekao Luvo Manyonga, mi smo atletičari i moramo se prilagoditi uvjetima ma kakvi god bili. Ovo je najbolji pokazatelj da se može dobro trčati i u za sprint nepovoljnim uvjetima.

Ozračje je ono što je nosilo hrvatsku rekorderku...

- Kao mlađu me često znalo izbaciti iz takta kad sam previše gledala tribine, slušala navijače. I zbog toga sam se na velikim natjecanjima prisilila da ne gledam oko sebe, da se ne obazirem na to što se događa na tribinama, odnosno, da tamo fokusiram trenera. U Zagrebu je drukčije, tu želim osjetiti ozračje jer je za mene to silno poticajno. Znate, trčala sam na najvećim natjecanjima, najvećim stadionima, ali nigdje nije kao ovdje. Barem meni. I zato sam ovako sretna.

Andrea Ivančević se za kraj sezone pobrinula sebi pokloniti najljepši poklon. Rekord Hrvatske koji je čekala tri godine. Nakon razočaranja na Europskom prvenstvu u Berlinu trebalo joj je ovako nešto. I kao poticaj za dalje. Vratit će se Andrei jednom i na velikim natjecanjima, kao što joj se vratilo u utorak u Zagrebu...