Prvi put nakon puno, puno godina, još tamo od 2010. kada je prvi put postala europska prvakinja, Sandra Perković nije na Hanžekovićevom memorijalu, na mitingu u svome rodnom gradu, bila u statusu prve favoritkinje. Naravno da je na njezinom terenu, na stadionu koji poznaje kao vlastiti džep, nikad ne treba otpisivati, ali činjenica je da je ovaj put protiv sebe imala djevojku koja je u spektakularnoj formi, koja je samo dva dana prije dolaska u Zagreb bacila fantastičnih 71,16. Olimpijska pobjednica iz Tokija i osvajačica Dijamantne lige Valarie Allman predstavila se i na stadionu Mladosti uz Savu u odličnom izdanju. Nije uspjela Sandri preoteti rekord mitinga (70,83), ali je sa 69,63 metara zaustavila njezin niz od sedam pobjeda na zagrebačkom mitingu.
I ne, nije Sandra kiksala, ona na Hanžekovićevom memorijalu jednostavno ne može kiksati. Ne u svome dvorištu, u svome rodnom gradu, pred rodbinom i prijateljima. Uvijek je ovaj miting izvlačio najbolje iz nje, izvukao je tako i hitac od 66,48 metara, vrlo dobar rezultat, ali ipak nedovoljan za pobjedu protiv super raspoložene Amerikanke.
Pozvala je Sandra dan uoči mitinga gledatelje da dođu u što većem broju i da joj pomognu da zatvori sezonu na lijep način. I poslušali su je, još su jednom napravili odličnu atmosferu za svoju miljenicu, još su jednom nosili najbolju hrvatsku atletičarku, bilo joj vjetar u leđa, ali su isto tako, pošteno i sportski, nagradili velikim pljeskom njezinu suparnicu koja je ove godine neupitno svjetski broj 1.
- Presretna sam što sam došla na ovaj miting na kojem je Sandra velika zvijezda, apsolutno je nevjerojatno sve što je napravila u karijeri. Čast je pobijediti u zemlji gdje je bacanje diska toliko popularno. Sandra je toliko talentirana i svaki put kad se natječemo, to je sjajan dvoboj - rekla je Allman.
Sandra je, pak, dodala da je iznimno ponosna što je i 15 godina nakon prvog nastupa i dalje na zagrebačkom mitingu i bori se za pobjedu.
- Hvala svima koji su me došli podržati, žao mi je što nisam uspjela pobijediti, ali imala sam fantastičnu konkurenciju, svaka čast Valarie Allman. Rekord mitinga mi je ostao, a kada budem na svojoj razini, kad se vratim u svoju staru formu, opet ću biti nedodirljiva. Sve mi je ovo veliki motiv za ono što me čeka dogodine - istaknula je hrvatska rekorderka.
Dodala je kako je ozljeda Ahilove tetive koju vuče cijele godine ponekad zablokira i spriječi dalje hice.
- No, poredak ovdje je svakako pravedan, Valarie je trenutno bolja od mene, u boljoj je formi, plovi na svojim vrhunskim rezultatima. Ja sam trenutno iza nje iako se moglo dogoditi da meni uleti pravi hitac i da ode to puno dalje. Žao mi je jedino što nisam bacila svoj najbolji rezultat sezone, vjerovala sam da to mogu. Ali, da sam ovo bacila na Olimpijskim igrama, imala bih medalju u džepu. Nema veze, mlada sam valjda, ha-ha.
Dotaknula se tako i sama Tokija, pa se i još jednom osvrnula na četvrto mjesto na Igrama.
- Kada ste devet godina olimpijski pobjednik, normalno je da ste malo tužni. Pogotovo ako ste došli spremni, a onda se stvari okrenu protiv vas. Žao mi je da nisam uspjela izvući ono za što sam stvarno bila spremna, trebala sam doći kući s medaljom. Biti četvrti je najgora pozicija - ni jesi, ni nisi. Bilo je teško vratiti motivaciju i želju, jer kad ste navikli pobjeđivati, javljaju vam se neki crvi u glavi, počneš razmišljati zašto je to tako. Ali, uspjela sam preživjeti i sada je najvažnije odmoriti se i zaliječiti - zaključila je Sandra.
Ovo joj je prvi poraz na Hanžekovićevom memorijalu od 2013. godine. Tada je imala velikih problema s ozljedom trbušnog zida i odlučila je nastupiti samo zbog domaćih navijača. Na koncu je zauzela drugo mjesto sa 65,63, a pobjedu je odnijela Amerikanka Gia Lewis-Smallwood. Osam godina kasnije njezin je pobjednički niz ponovno prekinula jedna Amerikanka.
Dodajmo da je treća na koncu sa 60,80 bila Jamajčanka Shadae Lawrence, a druga hrvatska predstavnica u ovom nadmetanju diskašica, 21-godišnja Marija Tolj, završila je na šestom mjestu, bacivši 57,66 metara. Nakon vrlo dobrog petog mjesta i 61,80 na mitingu Dijamantne lige u Bruxellesu prvog dana rujna, djevojka iz Orebića na sljedeća tri natjecanja nikako nije uspijevala pronaći pravi hitac i približiti se granici od 60 metara. Nije joj to pošlo za rukom ni sinoć. Šteta, jer pamti i jako dobre nastupe na zagrebačkom mitingu, posebno onaj prije dvije godine kada je u jakoj konkurenciji bila treća sa 62,57. Ove godine nije išlo, očito su i njezine baterije nakon duge i naporne sezone prazne.