Nakon što su prošli tjedan objavili kalendar za 2023. godinu, organizatori Dijamantne lige otkrili su i raspored disciplina po mitinzima. Kao što smo već pisali, najprestižnija serija atletskih mitinga dogodine će se prvi put održati u 15 gradova, a novi na popisu je poljski Chorzow. Na prvih 14 mitinga atletičari će skupljati bodove, a oni najbolji će se plasirati u finale koje će se u dva dana po prvi put održati izvan Europe, konkretno u američkom Eugeneu.
Svaka disciplina će biti prisutna najmanje na četiri, a najviše na osam mitinga prije finala, a na svakom će mitingu biti barem 14 dijamantnih disciplina. Dakako, na finalu u Eugeneu održat će se natjecanje u svim disciplinama i u dva dana će biti podijeljena 32 dijamanta.
Nama je, naravno, najzanimljiviji raspored nastupa najvećih hrvatskih aduta, europske prvakinje u bacanju diska Sandre Perković i europskog prvaka u bacanju kugle Filipa Mihaljevića. Bude li sve u redu, Sandra će dijamantnu sezonu otvoriti 2. lipnja u Rimu, a nakon toga je čeka nastup u njezinom omiljenom Parizu (9. lipnja), potom joj slijedi skandinavska mini-turneja s Oslom (15. lipnja) i Stockholmom (2. srpnja), a mjesec dana nakon toga i odlazak na Daleki istok, točnije u kineski Shenzhen (3. kolovoza). Taj Shenzhen ipak treba uzeti s rezervom jer u najavi je već posljednjih nekoliko godina, ali su ga Kinezi stalno otkazivali zbog Covida, kao i Šangaj. A s obzirom na to da su u Kini i dalje na snazi stroge korona-mjere, nismo sigurni da će i dogodine biti puno vrhunskog sporta tamo.
No, o tom potom. Što se tiče Sandre, nije na odmet ponoviti da je s 45 pobjeda na mitinzima apsolutna rekorderka Dijamantne lige, računajući sve discipline, te mušku i žensku konkurenciju. Osim toga, u kolekciji ima i šest ukupnih pobjeda. Od mitinga koji je čekaju sljedeće sezone, pet puta je pobjeđivala u Oslu (posljednji put ove godine), četiri puta u Parizu, po triput u Rimu i Stockholmu, dok Shenzhen, kao što smo spomenuli, tek čeka svoju premijeru u Dijamantnoj ligi. Tri pobjede ima i u Eugeneu u kojem ćemo je, uvjereni smo, gledati i dogodine u finalu. Vlasnica rekorda mitinga je u Rimu (68,93) i Stockholmu (68,77).
Nismo, naravno, zaboravili ni Mariju Tolj koja u istoj ovoj disciplini, bacanju diska, krupnim koracima grabi prema vrhu. Ove smo je godine gledali u finalu i na Svjetskom prvenstvu u Eugeneu (osmo mjesto) i na Europskom prvenstvu u Münchenu (šesto mjesto), ali nije dobila puno prilika u Dijamantnoj ligi gdje, na žalost, menadžerske igrice imaju dosta veliku ulogu pa nije jednostavno doći do pozivnice. Nastupila je samo u Birminghamu gdje je bila peta, ali nadajmo se da će joj vrhunski ovogodišnji rezultati i poboljšani osobni rekord (64,71) otvoriti vrata sljedeće sezone i da ćemo je redovito gledati uz Sandru na dijamantnom putu.
Filip Mihaljević se nakon najveće sezone u karijeri, sezone koju je okrunio trijumfom na EP-u u Münchenu, u sljedećoj sigurno nada novom iskoraku. Želja je, dakako, probijanje granice od 22 metra i približavanje samom svjetskom vrhu koji je u ovom trenutku u rukama Amerikanaca Ryana Crousera i Joea Kovacsa. I Dijamantna liga će biti važna na tom putu, a Filipa čekaju nastupi u Rimu (2. lipnja), Lausannei (30. lipnja), Chorzowu (16. srpnja) i Londonu (23. srpnja), a nadamo se i u finalu u Eugeneu (16. i 17. rujna). Triput je dosad naš rekorder bio u Top 3 na mitinzima Dijamantne lige - lani je bio drugi u Dohi i treći u Lausannei, a ove godine drugi u Rimu.
Jasno, bilo bi lijepo da još netko od naših atletičara dobije priliku u Dijamantnoj ligi. U Stockholmu su, recimo, doduše izvan dijamantnog programa, nastupili naši sjajni 8+ daljaši Marko Čeko (2020.) i Filip Pravdica (2022.), a u Dohi je ove godine priliku dobila hrvatska prvakinja u troskoku Paola Borović. Tu je, naravno, i kopljašica Sara Kolak koja se muči posljednjih godina, ali kao olimpijska pobjednica iz Rija ima se pravo nadati pokojoj pozivnici.