Najveća imena svjetske atletike defilirala su Zagrebom u dugoj povijesti Memorijala Borisa Hanžekovića. Posljednjih 15-tak godina taj zvjezdani status mitinga dosegnuo je vrh, pa je eto ove godine i mali Hanžek posao bolji od nekih mitinga Dijamantne lige. A to su velike stvari.
No, nikad do utorka navečer Zagreb nije vidio svjetski atletski rekord, makar su kroz njega protrčali, proskakali i bacali mnogi rekorderi današnjice. A onda je u utorak jurilica iz Burundija Francine Niyonsaba odlučila promijeniti povijest i donijeti Zagrebu nešto po čemu će se dodatno pamtiti.
Kad SN Maja povuče
Nije bila top disciplina, bilo je 2.000 metara, rađeno s ciljem napada na svjetski rekord. Nije bilo za medalje, bilo je sa ‘zečicama’ Majom Pačarić i Španjolkom Guerrero, ali bio je svjetski rekord. I baš dobra stvar, da su i SN sudjelovale u tome, jer baš reći ćemo ‘naša’ Maja Pačarić je legenda našeg Krosa dugi niz godina.
A sitna Francine je posebna priča svjetske atletike. I nije baš da je srušila nešto što nije postojalo dotad, srušila je jednu isto tako veliku trkačicu koja ima svjetske i olimpijske medalje Genzebe Dibabu iz Etiopije.
Bila je Francine sjajna 800-metrašica, sudjelovala vjerojatno u najboljoj utrci na 800 metara u povijesti na OI u Riju kada je osvojila srebrnu medalju iza čuvene Caster Semenyje, te ispred Kenijke Margareth Wanbui. Onda je to ponovila i na SP u Londonu 2017. godine i sve je izgledalo super.
A onda se u priču umiješala medicina i zaključila da sve tri spomenute iz Rija imaju povišen testosteron, preko 5, te su za njih uvedena posebna pravila, pa se više na dionicama od 1.500 na niže ne mogu natjecati. Dogodilo se eto 2019. godine i bitno promijenilo život ove male Burundijke iz provincije Ruiygi koja je u utorak Zagreb podigla na noge.
Njena životna priča sasvim je posebna iz kuta o kojem sama bez problema progovara.
- Nisam odabrala da se ovakva rodim i na sva pitanja o tome može odgovoriti samo dragi Bog. Volim trčati i to je sve i nisam dozvolila da mi to uzmu, jer želim sport učiniti boljim mjestom i inspiracijom za druge. Da, ako me pitate to sam doživjela kao diskriminaciju. Riječ je teška, ali to je tako. Nisam birala neke stvari u životu. Jednostavno su takve i ne trebam zbog toga biti kažnjena, barem tako razmišljam.
Bili su to teški trenuci njene dotad briljantne karijere.
- Život mi definitivno nije bio lak, od početaka, ali uz puno upornosti sam se naučila nositi s njim. U jednom trenutku sam ostala sama, nitko mi nije htio pomoći, nitko nije vjerovao u mene, ali ključno je bilo da sam ja vjerovala u sebe i željela pokazati drugačije. I zato sam nakon ovakvih dosega posebno ponosna. Nije bilo lako nakon te zabrane, nisam dvije godine spavala kako treba, ali sam shvatila da nema alterrnative i krenula dalje.
Nisam znala da je prvi
Zagreb će pamtiti cijeli život.
- Da, moj prvi svjetski rekord. Oduševljena sam, nisam znala da je to prvi svjetski rekord na ovom mitingu i s tim sam posebno ponosna. Nosila me odlična atmosfera, podrška publike, a moram pohvaliti i atletičarke koje su vukle utrku do ovog velikog rezultata. Bez njih bi bilo teško. Zagreb ću pamtiti uvijek, a nadam se da ću se vratiti i dogodine, ako budete imali utrku za mene – nasmijala se na kraju velike večeri.
Tako je Zagreb dobio svjetsku rekorderku, a uz nju i posebnu priču svjetske atletike, a činjenica da je portal World Athletics događaj iz Zagreba prenio samo desetak minuta nakon što je prošla ciljnom ravninom dovoljno govori o vrijednosti ovog rezultata. Nije olimpijskih 800, 1.500, nije ni 3.000, ni 5.000, ali je 2.000 i zove se svjetski rekord. Sve što smo još trebali u 71 godinu dugoj povijesti.