Sandrina prethodnica na olimpijskom prijestolju bila je Amerikanka i Sandrina nasljednica je isto tako Amerikanka. Stephanie Brown Trafton osvojila je zlato u Pekingu 2008., a od danas je na tronu Valarie Allman, 26-godišnjakinja iz Delawarea s diplomom glasovitog Stanforda.
Allman je zapravo sjajno iskoristila lanjsku korona-sezonu i napravila ogroman napredak pod vodstvom trenera Zebulona Siona. Bila je ona vrlo talentirana i kao juniorka, ima i srebro s juniorskog SP-a u Eugeneu 2014., ali probijanje u seniorskim vodama je išlo korak po korak i ovo zlato joj je zapravo prva velika medalja u karijeri. Na SP-u u Dohi prije dvije je godine jedva ušla u finale i na kraju bila sedma sa skromnih 61,82.
A onda se dogodila 2020. u kojoj je radila na poboljšanju tehnike i rezultat je odmah bio vidljiv. Na jedinom lanjskom natjecanju bacila je 70,15 i postala 25. žena u povijesti koja je prebacila "čarobnu" granicu. Nastavila je u istom ritmu i ove sezone, na "trialsima" je bacila u kvalifikacijama bacila 70,01, u finalu 69,92, imala je nakon toga još jedno natjecanje preko 68 metara i zlato u Tokiju je zapravo bio logičan slijed.
Ono što je zanimljivo je da je Allman karijeru počela kao plesačica, a i danas tvrdi da joj to itekako pomaže i u bacanju diska. Kao klinka se bavila baletom, jazzom, hip-hopom, suvremenim plesom i već je s 10 godina nastupala po raznim natjecanjima.
- Ples je bio moja prva ljubav, bio je to tako zabavan i izazovan sport koji je imao beskrajne mogućnosti. Bilo je uzbudljivo isprobavati nove pokrete i steći povjerenje u to kako se moje tijelo mijenja vježbanjem - objasnila je jednom prilikom.
Kao plesačica je išla i na turneje, putujući diljem SAD-a, a onda se u srednjoj školi paralelno počela baviti i atletikom. Držala se trkačkih disciplina i skoka u vis, sve dok jedna večera sa špagetima nije sve promijenila. Bacačka ekipa njezine škole svake je godine, naime, organizirala veliku večeru sa špagetima, a svatko tko je htio doći morao se prije toga okušati u nekoj bacačkoj disciplini. Allman je isprobala disk i više ga nije ispustila iz ruku.
- Odmah sam se zaljubila, a poznavanje plesa mi je puno pomoglo u početku. Jer bacanje diska je kombinacija gracioznosti, snage, ravnoteže, svijesti o svom tijelu i sposobnosti pokretanja tijela punom snagom. Isto kao i ples.