Spontani kakvi i inače jesu, Talijani su na samom kraju Europskog atletskog prvenstva u Rimu odlučili malo izmijeniti protokol dodjele medalja u skoku u dalj, pa su u ceremoniju ubacili jednu od svojih najvećih atletičarki svih vremena Fionu May. Ne bez razloga, jer na postolju je, sa srebrnom medaljom oko vrata, stajala njezina 21-godišnja kći Larissa Iapichino. Kad je vidjela tko će joj uručiti maskotu prvenstva, na Larissinom se licu pojavio široki osmijeh, smijala se i mama Fiona.
- Pogledala sam je u oči i rekla joj: “mama, nemoj plakati, inače ću morati i ja” - ispričala je kasnije Larissa.
Suze, međutim, nisu mogle zaustaviti sat ili dva ranije, nakon što je Larissa skokom od 6,94 metra u posljednjoj seriji osigurala medalju, ostavši samo iza neuhvatljive Njemice Malaike Mihambo (7,22). Popela se mlada Talijanka u svečanu ložu gdje je bila mama kao jedna od ambasadorica EP, pale su suze i dugačak, dugačak zagrljaj.
Ime dobila po maminoj rivalki
Za Talijane koji su na Olimpicu osvojili rekordne 24 medalje, od čega čak 11 zlatnih, ovo je srebro imalo posebnu emotivnu vrijednost. Fiona May, rođena Engleskinja koja je udajom za talijanskog motkaša i svoga trenera Giannija Iapichina postala talijanska državljanka, za novu je domovinu osvojila deset velikih odličja u skoku u dalj, uključujući dva naslova svjetske prvakinje i dva olimpijska srebra. Bila je i ostala velika zvijezda na Apeninima, dok iz razdoblja njezine sportske karijere Talijani i danas pamte reklamu koju je snimila za jednu slasticu i u kojoj je uz nju glumila tada četverogodišnja Larissa. Danas kada je i kći sportska zvijezda, ta je reklama ponovno aktualna i vrti se po brojnim talijanskim portalima.
Larissa je ime dobila po Larisi Berežnoj, ukrajinskoj daljašici koja je tijekom devedesetih bila Fionina suparnica i prijateljica. Iako su joj oba roditelja bili atletičari, mala Larissa nije htjela ni čuti za Kraljicu sportova. Umjesto toga je osam godina trenirala gimnastiku i bila zaljubljena u talijansku gimnastičku legendu Vanessu Ferrari. A onda je u ljeto 2015. bila u Engleskoj kod bake i djeda, gledala na televiziji prijenos mitinga iz Monaca i atletika ju je napokon opčinila. Zanimljivo, glavni “krivac” bila je etiopska srednjoprugašica Genzebe Dibaba koja je na tom mitingu srušila svjetski rekord na 1500 m.
- Kad se vratila iz Engleske, objavila nam je da će se baviti atletikom. Pomislila sam, “Bog nam pomogao” - prepričala je kasnije Fiona.
Larissa je prve atletske korake napravila na preponama, ali s vremenom je završila u maminoj disciplini. Brzo je njezin talent došao do izražaja, a potvrđen je u ljeto 2019. kada je u švedskom Borasu kao najmlađa na startnoj listi postala europska juniorska prvakinja. Ponovila je time majčin uspjeh, jer Fiona je bila najbolja juniorka Europe 1987. godine.
- Osjećala sam jednaku radost kao i kad sam sama osvojila zlato 32 godine ranije u Birminghamu - rekla je tada May, dok je Larissa priznala da ju je mama na tom natjecanju prilično uzrujala.
- Jako je nervozna kad se natječem, vrišti, skače... U Borasu je nisam mogla podnijeti!
Rado posluša majčine savjete o nošenju s pritiskom, ali nikako o treninzima i tehnici skakanja.
- Samo sam jednom to pokušala i skoro mi je otkinula glavu - uz smijeh se prisjeća Fiona.
Larissa je svjesna da ne može izbjeći usporedbe sa slavnom mamom, ali smatra da za njih nema potrebe jer su im stilovi skakanja potpuno drugačiji. Premda imaju istog trenera, Larissinog tatu i Fioninog bivšeg supruga Giannija.
Na OI po ‘čarobnu sedmicu’
Srebrom u Rimu, mlada je Firentinka izjednačila mamin doseg jer Fiona, zanimljivo, na kontinentalnim smotrama nikad nije bila bolja od drugog mjesta. No, da bi dostigla sve majčine uspjehe trebat će još puno godina i rada. Fiona zasad ima i bolji osobni, ujedno i talijanski rekord - 7,11 m, dok Larissi nedostaju tri centimetra za probijanje “čarobne sedmice”. Nadala se da će je uhvatiti u Rimu, ali morat će još malo pričekati.
- U početku sam malo bila u grču, jer sam htjela dati nešto čarobno ovom veličanstvenom Rimu. Ali snašla sam se i ne mogu se požaliti, premda sam, iskreno, više od medalje htjela skok preko sedam metara - priznala je nakon najvećeg uspjeha u karijeri.
Novu priliku za ostvarenje snova imat će vrlo brzo, Olimpijske igre u Parizu su pred vratima.
- Italija ima mladu i jako gladnu reprezentaciju, posao nije završio u Rimu - poručila je Iapichino koja ima priliku donijeti treću olimpijsku medalju u obitelj.