Znamo već da u Americi sport nije samo sport, da su sportski događaji tamo show, ponekad i na rubu bizarnosti. U tu priču definitivno ulaze i ovogodišnji atletski “trialsi”, američke kvalifikacije za Olimpijske igre u Parizu. Ove su nedjelje gledatelji u Eugeneu, kao i oni pred televizijskim ekranima, doista mogli vidjeti svašta. Od slavnog repera Snoop Dogga koji je paradirao stazom i isprobavao motku u sklopu promocije NBC-ovog olimpijskog programa u kojem će biti jedan od komentatora (?!), preko makete Eiffelova tornja koja je bila postavljena nasred stadiona, pa sve do igrokaza koji je kreirao najbrži čovjek današnjice Noah Lyles.
Sprinter s Floride, svjetski prvak na 100 i 200 metara, pobrinuo se da u nedjelju bude u središtu pažnje, ali opravdao je to u konačnici i rezultatom. Pobijedio je u finalu stotke, izjednačivši osobni rekord (9.83), te osigurao prvu ulaznicu za Pariz. Pridružili su mu se i Kenny Bednarek koji je za drugo mjesto istrčao osobni rekord (9.87), te bivši svjetski prvak i aktualni olimpijski doprvak Fred Kerley (9.88). To je trojac koji će predstavljati Amerikance na 100 metara na predstojećim Igrama, ujedno i trojac koji će nakon 20 godina pokušati vratiti SAD na olimpijski tron najpopularnije atletske discipline. Najveći gubitnik ispao je još jedan bivši svjetski prvak Christian Coleman koji je s 9.93 ostao na četvrtom mjestu i bez plasmana na OI, barem kad je u pitanju pojedinačni nastup.
Sve je to dio plana
Noah Lyles trostruki je svjetski prvak na 200 metara, ali u Tokiju je prije tri godine u svojoj najjačoj disciplini uspio uhvatiti “samo” broncu, dok se na stotki nije ni plasirao jer je na “trialsima” završio tek na sedmom mjestu.
- Prije tri godine sam bio pretposljednji. Ove godine sam došao i pobijedio. Sve je to dio plana, ništa se nije promijenilo - istaknuo je 26-godišnjak.
Ta tokijska bronca mu je i jedina olimpijska medalja u karijeri, a u međuvremenu je eksplodirao i na 100 metara, osvojivši zlato na lanjskom SP-u u Budimpešti, tako da prema Parizu gleda s velikim ambicijama.
- Da nisam osvojio treće mjesto u Tokiju, ne bih danas imao tu želju. Ne bih imao tu vatru. Ne bih postigao ono što sam postigao. Sada gledam u budućnost otvorenih očiju jer svašta se može dogoditi.
Još otkad je u Dohi 2019. prvi put postao svjetski prvak, Lyles ne skriva da želi biti ono što je nekad bio Usain Bolt, ne samo u smislu rezultata, već i zabave koju donosi na stazu. Cilj mu je učiniti atletiku vidljivijom i popularnijom, pa su tako njegovi nastupi redovito popraćeni interakcijom s publikom, plesom, smijehom, gestikulacijama... U posljednje je vrijeme otišao i korak dalje, svoje je nastupe pretvorio u veliku predstavu, idealnu za američko tržište.
Ove je sezone tako na sva natjecanja dolazio sa srebrnim kovčegom, gradeći misterij oko toga što se nalazi u njemu. Najavio je da će sadržaj napokon otkriti na dan finala “trialsa” i tako je i bilo, a ponovno je od svega napravio predstavu. Na Hayward Fieldu se pojavio u friško skrojenom odijelu i s bisernom ogrlicom oko vrata, a u priču je ovaj put uključio i spomenutog Snoop Dogga koji je dobio ulogu nosača kovčega. U konačnici je otkrio svijetu i veliku “tajnu”, u kovčegu je bio svježe izglancani dres crvene boje koji je za njega pripremio Adidas, a kao fanatični obožavatelj japanske anime, u prtljagu je pospremio i sve dijelove Exodia Yu-Gi-Oh karata.
- Kada igrač ima svih pet dijelova Exodije u ruci, to znači da pobjeđuje u dvoboju - objasnio je Lyles.
Rekord izgleda ranjivo
On je u nedjelju neupitno bio pobjednik, pored sve glume i showa koji je priredio. Posao u Eugeneu, međutim, time nije dovršio jer ga čeka još i utrka na 200 metara u kojoj je još veći favorit.
- Spreman sam. Američki rekord (19.31, op. a.) mi izgleda ranjivo.
U kolovozu 2020. Lyles je na društvenim mrežama objavio da se bori s depresijom i da uzima lijekove. Svoje mentalno stanje godinu kasnije je naveo kao jedan od razloga što na Igrama u Tokiju nije bio na željenoj razini. Uoči Pariza ne strahuje da bi se nešto takvo moglo ponoviti.
- Ovo je potpuno drugačija godina. Kao prvo, nisam depresivan i to je već velika pomoć. A kao drugo, osjećam da sam uspio izgraditi nešto nevjerojatno.
Nema sumnje, mogla bismo i u Parizu gledati Lylesov show...