Rekorde je počeo skupljati još kao mlađi kadet, a skuplja ih i danas kad je junior. I pritom ne ruši samo juniorske rekorde, već i seniorske. Roko Farkaš jedan je od najvećih talenata hrvatske atletike, još jedan sjajan izdanak varaždinske Slobode, a posebno grupe koju trenira Patrik Koščak.
Kao nekadašnji desetobojac, Koščak sve svoje atletičare usmjerava da budu svestrani i dobri u više disciplina. Tako je i Roko, koji će za nekoliko dana napuniti 19 godina, primarno višebojac, ali je istodobno i odličan sprinter. Još prošle zime je srušio hrvatski seniorski dvoranski rekord, a nedavno ga je u Mađarskoj nadmašio za još deset stotinki (21.16). To mu je ovaj tjedan otvorilo vrata mitinga u Ostravi, jednog iz zlatne kategorije World Indoor Toura, a priliku koja mu se ukazala sjajno je iskoristio. U jakom je društvu zauzeo ukupno sedmo mjesto, te za još sedam stotinki popravio hrvatski rekord (21.09).
- Jako je dobar osjećaj trčati 21.09, pogotovo iz druge staze. Da je bila četvrta, peta ili šesta staza, mislim da bi bio još bolji rezultat, možda i ispod 21 sekunde, ali nije važno. Bitno je da sam istrčao jako dobro i srušio državni rekord - govori Roko nekoliko dana kasnije.
U odnosu na prošlu dvoransku sezonu popravio je rezultat za 17 stotinki.
- Ciljali smo te “dvjestotke” ove zime zbog sustava renkinga preko kojeg lovim plasman na Europsko prvenstvo u Rimu. Ali nisam baš očekivao da ću ovako brzo trčati, poprilično me to iznenadilo.
Definitivno se vidim kao desetobojac
Nastupi na jakim mitinzima poput ovoga u Ostravi važni su upravo zbog bodova koje donose za plasman na velika natjecanja. Roko je zasad unutar kvote, ali svjestan je da je još dugačak put do Rima koji će u lipnju ugostiti najbolje atletičare Starog kontinenta.
- Mislim da je s ovim mitingom i bodovima koje sam dobio za renking vrlo lako moguć nastup u Rimu, ali to nećemo znati sve do 29. svibnja kad završava kvalifikacijsko razdoblje. Taj renking se stalno mijenja tako da se do posljednjeg trenutka ne zna tko ide, a tko ne.
Na otvorenom mu osobni rekord na 200 m iznosi 21.04, što je hrvatski juniorski rekord, ali i šesti rezultat svih vremena među seniorima. Hoćemo li ga ovo ljeto vidjeti i ispod 21 sekunde?
- To ne bi smio biti problem. Mora se posložiti dobro vrijeme, ali vjerujem da se ove godine konačno mogu spustiti ispod 21, to bi stvarno bilo super.
A u perspektivi, nastavi li napredovati kao dosad, ne treba isključiti ni napad na hrvatski seniorski rekord koji još od 1981. drži Željko Knapić, također nekadašnji član varaždinske Slobode.
- Vjerujem da će biti prilike i za to. Tek sam junior, ali za nekoliko godina, mislim da će i taj seniorski državni rekord polako pasti.
Puno smo prostora posvetili utrci na 200 metara, ali kao što smo spomenuli u uvodu, Roko je primarno desetobojac i glavna mu je želja ostvariti se u toj disciplini.
- Definitivno se vidim kao desetobojac! Ovih 200 metara smo odradili jer je tu puno lakše upasti na EP nego u desetoboju. U desetoboju su različite juniorske i seniorske kilaže u kugli i disku, kao i visina prepona, tako da ćemo se tek od sljedeće godine posvetiti seniorskom desetoboju. Ali svakako mi je to primarna disciplina, u njoj planiram nastupiti ovo ljeto na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Peruu i vjerujem da tamo mogu ostvariti jako dobar rezultat. Ne znam hoće li biti za medalju ili ne, ali mislim da može biti dobar rezultat i hrvatski juniorski rekord.
Lani je na EP-u u Jeruzalemu bio u vodstvu nakon šest disciplina da bi na kraju pao na 17. mjesto. Discipline drugog dana zasad mu malo “štekaju”, posebno motka i disk.
- Radimo na tome. Dobro je da su u pitanju tehničke stvari i discipline koje se kroz trening mogu brzo popraviti. Puno brže nego brzina koja je u desetoboju važna za svaku disciplinu. Ove tehničke stvari se, kažem, mogu nadoknaditi kroz trening.
Nije, dakle, bilo razmišljanja o tome da se posveti samo sprintu i skoku u dalj u kojem je također jako dobar?
- Iskreno, nisam previše razmišljao o tome. Prošle bi mi te misli kroz glavu, ali uvijek sam ih blokirao i vratio se na desetoboj. To mi je želja, to najviše volim raditi u atletici, tako da mislim da neće biti sprint. Privlači me raznolikost višeboja, volim raditi sve discipline, a jedna od najvažnijih stavki je društvo koje dolazi uz desetoboj. Možda još samo u skoku s motkom u svjetskim okvirima vladaju tako prijateljski odnosi, ali nema discipline poput desetoboja u kojoj su atletičari toliko povezani. Živite zajedno puna dva dana, od jutra do navečer, i to je posebna čar desetoboja.
Velika pozitiva
Roko je, inače, iz Nedelišća, tamo je isprobavao razne sportove, sve dok na nagovor profesora tjelesnog nije došao na atletski trening. Došao i ostao. Prije pet godina, kad je krenuo u srednju školu u Varaždin, prešao je u Slobodu i postao dio iznimno talentirane skupine u kojoj su Jana Koščak, najveća nada naše atletike, njezina starija sestra Klara, te Janko Kišak, sve odreda hrvatski rekorderi u više disciplina.
- Najbolja stvar koja se može dogoditi je da se u istoj grupi nađe nas nekoliko talentiranih, voljnih i željnih raditi. Onda je i puno lakše odrađivati treninge. Velika je pozitiva općenito u našem klubu, a pogotovo u našoj grupi. Svi se dobro poznajemo, ja sam s njima pet godina, a oni su zajedno i duže, i baš vlada pozitivna atmosfera.
Grupa, doduše, više nije stalno na okupu jer su Roko i Klara upisali Kineziološki fakultet u Zagrebu. No, na rezultatima se to ne osjeti.
- Dobro se sve posložilo, trebalo mi je mjesec ili dva da se prilagodim životu u studentskom domu, ali sad je sve u redu. Imamo dobre uvjete, fakultet i stadion Mladosti su odmah pored doma, a do atletske dvorane imamo deset minuta. Trener dolazi jednom tjedno na trening u Zagreb, a za vikend se ja najčešće vratim doma, pa odradim trening tamo, tako da sve funkcionira jako dobro.