Prvi je put pozornost na sebe skrenula prije pet godina kada je u istom danu trčala brže od svjetskih juniorskih rekorda na 100 i 200 metara. Istina je da ti rekordi (10.75 i 22.17) nikad nisu ratificirani jer na natjecanju u Austinu nisu bili ispunjeni svi traženi uvjeti, ali svijet je tada upoznao Sha’Carri Richardson, čudesno brzu djevojku iz Teksasa u kojoj su Amerikanci odmah vidjeli šansu za povratak na olimpijski tron na stotki, prvi put od 1996. godine i Gail Devers.

Riješila se svih demona

Olimpijske igre u Tokiju odgođene su za godinu dana, bila je to prilika za mladu Sha’Carri da još malo sazrije i dodatno napreduje na stazi. Trijumfirala je na uvijek zahtjevnim američkim “trialsima” u Eugeneu i uhvatila kartu za Tokio, a onda dva tjedna kasnije - šok. Pobjeda joj je oduzeta jer je na doping-testu bila pozitivna na marihuanu.

Jasno je da se kanabis ne smatra nekom osobitom pomoći u sportu, ali je svejedno na popisu zabranjenih sredstava, a to je značilo da Richardson mora biti kažnjena. Branila se tvrdnjom da je tjedan dana prije natjecanja doznala za smrt biološke majke, te da je koristila marihuanu kao način da se nosi sa stresom. No, pomoći nije bilo. Dobila je minimalnu suspenziju od mjesec dana, ali opet dovoljnu da je udalji od Olimpijskih igara.

Bio je to težak udarac, toliki da cijelu sljedeću sezonu nije mogla pronaći pravu formu i ostala je bez plasmana na Svjetsko prvenstvo u Eugeneu. No, prošle je godine konačno došla k sebi, riješila se svih demona i na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti osvojila zlato, došavši s 10.65 na diobu petog mjesta svih vremena. Tada je patentirala i slogan “I’m not back, I’m better”, odnosno “Nisam se samo vratila, vratila sam se bolja”, a drži se toga i dalje.

Ove je subote, ponovno u Eugeneu, pobijedila na američkim “trialsima” u vremenu 10.71, najboljem na svijetu ove sezone. Olimpijska ulaznica ponovno je u džepu, a ovaj put će, uvjerena je Sha’Carri, tamo i ostati. A da priča bude zanimljivija, s njom će u Pariz i njezine trening-partnerice Melissa Jefferson (10.80) i Twanisha Terry (10.89), sve tri treniraju kod nekadašnjeg poznatog, ali i dopinškim aferama osramoćenog sprintera Dennisa Mitchella.

PATRICK SMITH Getty Images Via Afp

Njegova najbolja učenica u Pariz će putovati kao prva favoritkinja, posebno kad uzmemo u obzir da su Jamajčanke koje su godinama dominirale na stotki, Shelly-Ann Fraser-Pryce, Shericka Jackson i Elaine Thompson-Herah, ove godine daleko od prave forme i vode borbu s ozljedama. Pričekat ćemo ipak jamajčanske “trialse” sljedeći vikend za konačnu procjenu, ali u ovom se trenutku Sha’Carri Richardson čini kao kandidatkinja broj 1 za olimpijsko prijestolje.

- Počašćena sam, osjećam da me svako poglavlje kroz koje sam prošla u životu pripremalo za ovaj trenutak - rekla je Teksašanka koju su nakon prolaska ciljem svladale emocije.

Najprije je u suzama kleknula na stazu, a potom je otrčala u zagrljaj baki koja ju je gledala s tribina Hayward Fielda.

- Emocije su bile samo izraz radosti zbog napornog rada koji sam uložila, ne samo fizički na stazi, već mentalno i emocionalno kako bih izrasla u zrelu mladu damu kakva sam danas - objasnila je Sha’Carri.

Pokušala i samoubojstvo

Doista, danas djeluje puno zrelije nego prijašnjih godina. Nema više ni traga onoj djevojci koja je na gotovo sva novinarska pitanja odgovarala s prijezirom i podsmijehom, i za koju su se lijepile različite afere, poput izbacivanja iz aviona zbog svađe s kabinskim osobljem.

- Poruka koju šaljem ljudima je da vjeruju u sebe bez obzira na sve. Ostanite čvrsti, ostanite na zemlji, vjerujte sebi i svom napornom radu.

Sha’Carri se nikad nije ustručavala pričati o teškom djetinjstvu, o tome kako ju je napustila biološka majka i kako su je odgojile baka i teta, a svojedobno je otkrila i kako je u srednjoj školi pokušala počiniti samoubojstvo. Danas je, čini se, pobjegla od svega toga...

- U protekle tri godine sam narasla - bolje razumijem sebe, osjećam dublje poštovanje i zahvalnost za dar koji imam, kao i za svoju odgovornost prema ljudima koji vjeruju i podržavaju me.