HRVATSKA KRALJICA DISKA ZAGONETNA UOČI AMSTERDAMA 'Neću kao kokoška najavljivati čuda'

U ponedjeljak je opet sjela u avion a da nije ni pogledala startnu listu protivnica koje je čekaju na pristaništu. U Amsterdamu. Kad se zovete Sandra Perković, kad u taj isti Amsterdam dolazite braniti čak tri uzastopna diskaška zlata na europskim prvenstvima, onda si to možete priuštiti.
- Pretpostavljam da će doći sve.

Zar joj je to uopće važno?
- Iskreno, nije. Zato nisam ni gledala startnu listu.

Nismo joj rekli, ali da, došle su sve u Amsterdam. Sve najbolje što nudi europski disk. A u njemu joj već dugo nema ravne. Posljednji put Sandra Perković izgubila je od jedne Europljanke prije točno šest godina. U Parizu. Na Dijamantnoj ligi. Rumunjka Nicoleta Grasu bacila je...
- 63,78 metara, bila je druga, ja 63,62, treća - prekinula nas je Sandra diktirajući brojke, koje su joj uvijek bile u malom prstu.

Bit ću još bolja na OI

Zna svaki centimetar koji je bacila u životu. Rijetko, jako rijetko fula. Baš kao što to rijetko radi na bacalištu.
- Dobra sam, zdrava, zadovoljna posljednjim treninzima, pozitivna sam stigla u Amsterdam. Odradila sam dobre pripreme za ovo. Jako, ali ne prejako.

Prejako će biti za Rio.
- Naravno, na Igrama bi trebala biti još jača, tamo će doći ona najvažnija forma, ali ne žalim se ni kakva sam sada. Ovo je ipak europsko prvenstvo, ne podcjenjujem ga. Ni protivnice. Cure će doći spremne, a i ja. Ovo mi je prava provjera za Rio, a i želim nastaviti svoj niz.

Niz da ulovi i četvrto uzastopna europsko zlato. Nešto što nije uspjelo ni jednoj diskašici u povijesti.
- Na ovakvim natjecanjima se ne ganja rezultat, nego medalja, zato neću najavljivati nikakve brojke.

Prije dvije godine u Zürichu je bacila 18. hitac svih vremena, strašnih 71,08 m. Rekord europskih prvenstava Njemice Diane Sachse iz 1986. debelo se tresao (71,36), a Sandra je kasnije bila prilično ljuta što ga nije srušila.
- Ne razmišljam ni o 70 metara, ni o rekordu, ni o četvrtom zlatu. Kad god sam razmišljala nije ispalo dobro.

Ma kada to kod nje nije ispalo dobro?
- U Pekingu na primjer... - nasmijala se prisjetivši se prošlogodišnjeg svjetskog srebra.
- Ako se trebalo dogoditi srebro, nek’ se onda dogodilo tada. To mi je bila dobra škola, radili smo naporno da se takve stvari više ne ponove.

OK, neće o brojkama, neće o medaljama, pa o čemu ćemo onda?
- Zar nije bolje ovako i onda se svi sretni vratimo iz Amsterdama? A ne da kao kokoška najavljujem čuda. Kao Vatreni. Neću! Ja samo želim biti ona prava Sandra.

Sandra koja protivnicama ne dopušta priliku. No, kako će se danas, prvog dana Europskog prvenstva snaći u kvalifikacijama koje nisu na stadionu? Naime, disk će se danas od podne (1. skupina; Sandra baca u 2. skupini od 13.15) bacati ispred The Museumpleina. Prekrasnom prostoru u centru grada ispred muzeja.
- Planirala sam trenirati ispred Mimare, ali nisam dobila dopuštenje Grada - smije se Sandra.
- Iskreno, nisam zadovoljna kako su to napravili Nizozemci. To što ćemo mijenjati krug. Kvalifikacije vani, a finale na stadionu. Uvijek je lakše kad u oba imaš iste uvjete. Osobno, uvijek sam smatrala da je atletika na stadionu, ne ni u dvorani ni izvan stadiona, ali eto, i ja ću prvi put u karijeri imati priliku vidjeti kako je to bacati izvan stadiona. Izabrali su disk i koplje, valjda da nas malo populariziraju.

Hrvatska je jaka

Kakav je plan za danas? Norma za finale je 58 metara. Hoće li moći toliko...
- Ha, ha... Uh, bit će teško... - opet će kroz smijeh.
- Dobro će mi pomoći što sam u teretani ulovila težinu u trzaju, koju sam lovila još od 2013. Probila sam tu magičnu granicu.

Koliko?
- Nećemo o brojkama. Samo vam mogu reći da sam jako sretna zbog toga i da mi je to dalo dodatnu potvrdu da sam dobra. Pogotovo će biti bitno za Rio.

U Amsterdamu će se sljedećih pet dana često čuti Rio. Iako Sandra kaže da joj je i ovo bitno, stalno se vraća na - Rio.
- Mislim da bi Hrvatska ovaj put mogla biti jako, jako dobra. Ma, samo da mi svi budemo zdravi, bit će onda i medalja. Neću računati sebe, ali samo u atletici moglo bi ih se nabrati nekoliko. Blanka, pa Ana... A onda streljaštvo, jedrenje, rukometaši, vaterpolisti, veslači, sestre Zaninović, Ude... Ima nas! Ja jako volim gimnastiku, velika mi je želja gledati je tamo, ali voljela bih i na veslanje, vidjeti vaterpolo, rukomet... Žao mi je samo što rukometašice ne idu. Imam prijateljice među njima.

Ponosna sam na Pavića

Cijelo društvo koje Sandra nabraja, prije nekoliko dana dobilo je i stjegonošu.
- Jako sam ponosna što će to biti Josip Pavić. Zaslužio je to. Po meni, nije bilo ni upitno. Oni prvi ulaze u Selo. Iako ima još sportaša koji bi mogli nositi. Možda je Blanka to trebala. Iako, nadam se da će se i meni jednom ispuniti taj san.

Vrijeme je da i jedna dama konačno nosi hrvatsku zastavu na otvaranju?
- Očito ćemo se Blanka i ja morati pofajtati za zastavu u Tokiju - nasmijala se, a onda i uozbiljila.
- Iskreno, da nema tog straha od Zika virusa, da nema svih tih problema i nesigurnosti u Brazilu, mi bismo u vrijeme otvaranja bili već u Riju i ne bi mi bio problem nositi zastavu. Dapače, voljela bih to. Ali ne mogu tamo otići a da ne znam imam li gdje trenirati, jesam li sigurna... Da je sada London, a ne Rio, sigurno bih pristala nositi. Iako... Mene nitko nije ni pitao da nosim zastavu. To se samo nagađalo. Meni je karta za Rio kupljena još prije 6 mjeseci. Samo su me iz HOO-a pitali u kojoj skupini sportaša ću ići. A ni jedna od njih nije bila u vrijeme kad je otvaranje.

Puno do finala

Do Tokija ima još puno. A prije njega još brdo posla za Sandru. Prvo danas od 13.15, pa onda u petak u finalu od 20.15...
- Ne znam što ću raditi toliko dugo čekajući finale...

Amsterdam svašta zanimljivo nudi. Tako bar kažu...

------------------------------------------------------------------------------
Politika ne smeta mojoj atletici
Sandra Perković posljednje dvije godine prilično je politički aktivna. Koliko joj je taj drugi posao remetio pripreme u olimpijskoj sezoni?
- Nije mi politika oduzimala previše vremena. To što sam u Gradskoj skupštini Zagreba, gdje sam zadužena za mladež i sport, nije mi nikakav teret. Dapače, uživam u tom poslu. Bila sam na odborima, radila ono što je u mojoj domeni, u druge se nisam uplitala i to je to. U svakom slučaju, atletika nije smetala politici niti je politika smetala mom sportu.

Hoće li Sandra i na jesen biti u igri na novim izborima za Hrvatski sabor?
- Sabor se raspušta 15. srpnja, a onda ćemo donijeti zajedničku odluku što je najbolje i za Hrvatsku i za mene.

---------------------------------------------------------------------------------