ALI KAKVOGA NISTE POZNAVALI 'Sjedio je pred TV-om i neutješno plakao zbog Hrvatske!'

Planet se danas oprašta od jednog od najboljih sportaša u povijesti. U 74. godini nas je napustila boksačka legenda, veliki Muhhamad Ali. Vjerojatno u povijesti sporta nije bilo karizmatičnije pojave od Alija. Od prelaska na islam, pa preko javnog odbijanja da ode u rat u Vijetnamu, Ali je bio i ostao sinonim borbe za ljudska prava.

Tijekom srpske agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, Muhhamad Ali je pozivao na prekid ubijanja, a Alijev dugogodišnji prijatelj i publicist Davis Millar se u tekstu za britanski Telegraph prisjeća kako je legendarni boksač doslovno i plakao - zbog Hrvatske.

Priča počinje prije više od pola stoljeća...

"Postao sam ozbiljni Alijev obožavatelj još 1964. godine, a mnogi događaji koji su usmjerili moj život bili su povezani s njim. Prijatelji smo postali 1988. godine. Dobio sam posao u Louisvilleu, Kentuckyju, Alijevom rodnom gradu i kad su mi pokazali gdje je njegova kuća, proradila je moja dječačka opsesija. Pokucao sam mu na vrata, on mi je otvorio, pozvao me na večeru i od tada smo prijatelji", napisao je Millar u priči, koja je zapravo izdvojena iz originala, objavljenog 1989. godine u Louisville Courier-Journal Magazineu.

"Većina ljudi zna da je Cassius 1964. godine postao član organizacije 'The Nation of Islam' te da je tada promijenio ime u Muhhamad Ali. Ta je promjena još jače došla do izražaja otkako mu je dijagnosticirana Parkinsonova bolest. Simptomi su mu se počeli pojavljivati početkom 1976. godine i postajao je sve posvećeniji potrazi za duhovnošću. Dobro se sjećam i naše rasprave o religiji iz 1990. godine, mjesec dana nakon što je vojska iračkog diktatora Saddama Husseina napala Kuvajt, a za rat su se pripremale američke i britanske vojne snage.

Tog dana sam posjetio Alija i dok smo sjedili na kauču, zazvonio je telefon. Na drugoj strani se javio muški glas (pretpostavljam da je to bio njegov dugogodišnji menadžer Herbert Muhammad) i bio je strašno glasan i uporan. Pričali su oko 15-ak minuta. Ali je uglavnom slušao, a onda je u jednom trenutku rekao: "Ubijat će Muslimane. Ubijat će jedni druge. Ne želim da se to dogodi.

Poslije toga mi je rekao: 'Drago mi je da si tu, trebam tvoj savjet'. Rekao mi je kako ga je čovjek molio da dođe u Irak i Saudijsku Arabiju i da pokuša razgovarati s uključenim stranama. Rekao mi je: 'Oni žele da odem u Irak, podignem ruke i kažem: Ja sam Muhammad Ali, ne pucajte! Oni vjeruju da ja mogu zaustaviti rat. Misliš li da bih to trebao napraviti?'

Bilo je to pitanje na koje nisam znao odgovor.

Ali je potom rekao: Proputovao sam cijeli svijet, naučio nešto od svakoga od tih ljudi. Promatrao sam starije znajući da ću i ja uskoro biti jedan od njih. A onda sam odjednom pomislio: Ja već jesam jedan od njih. Nem nikakve razlike između nas. Postoji istina i u kršćanstvu, i islamu, i budizmu, judaizmu, u svim religijama. A jedina religija koja je zaista stvarna je ljubav"", napisao je Millar i nastavio s anegdotom o Aliju i ratu u Hrvatskoj.

"Od tada se svijet promijenio, ne mogu reći da znam što bi Ali mislio o Isilu ili o strašnim terorističkim napadima u Parizu - njegovo je zdravlje postajalo sve gore i njegova ga obitelj pokušala zaštititi od svega - ali mogu zamišljati. Jednom sam ga vidio kako neutješno plače pred televizijom tijekom vijesti o ratu u Hrvatskoj i stradavanju djece u toj zemlji. U takvim situacijama mi je znao reći:

Jedna stvar koju nikad neću razumjeti jest ubijanje".

Bio je Najveći.