Sapunica oko lijevog beka: Ne dođe li Monir, Rijeka iz Žiline dovodi Portugalca Nunesa

Nadao se sportski direktor Juričić, nadali su se svi u klubu, nadali su se navijači, ali traženje lijevog bočnog pretvorilo se u malu trakavicu. Ni u srijedu (ni iz Rovinja, ni s Kantride) nisu doprle konačne vijesti o igraču koji će ojačati konkurenciju Mateu Bertoši i(li) postati trenutačna prva opcija.

Razvukla se priča oko lijevoga braniča... No prošli je prijelazni donio i mir i kredibilitet ljudima zaduženima za sportsku politiku. Posebno nakon izjave šefa Keka kako već ima najbolji kadar u Hrvatskoj, navijači nisu skloni kao desetljećima unatrag iskazivati ponajprije skepsu dok čekaju da se ostvare najave o pojačanjima. Čeka se i - vjeruje se klubu.

U srijedu je jučer rekao:

- Ma imamo desetak kombinacija, nije Libijac jedini. Sve traje duže nego smo mislili da će trajati, ali to je često tako u prijelaznim rokovima.

Poslao je i poruku Mohamedu El Moniru (21):

- U kontaktu smo sa, primjerice, lijevim braničem momčadi koju su smo ljetos izbacili iz Europe, Portugalcem Ricardom Nunesom iz Žiline.

Platiti možete najmanje 250.000 eura koliko ste ponudili Istri 1961 za Korejca Woona.

- I on je jedno od potencijalnih pojačanja, ali toliko nećemo platiti. Ne dolazi u obzir!

Što se Nunesa tiče, priča je utoliko realnija jer je poznato da je Žilina daleko od one financijske moći koja ju je odvela i u skupinu Lige prvaka. Odnosi se mijenjaju, sada je Rijeka za Žilinu stabilan, sređeniji klub. A čovjeku (R. Nunes nije mlađahan kao El Monir, napunio je 27 godina) koji je život proveo u Južnoafričkoj Republici i Portugalu, ozračje Kantride i klima Kvarnera ostali su u jako lijepome sjećanju. Ugovor mu istječe krajem godine, ali iz Slovačke stižu informacije kako je Žilina više nego spremna pustiti ga bez odštete... Samo da ga skine s platne liste.

Životni put Ricarda Nunesa (Portugalac rođen u Johannesburgu) donio mu je opciju biranja reprezentacije i odabir je pao na Južnu Afriku. Za Bafanu Bafanu igrao je pet puta, a posljednji put prošloga ljeta u prijateljskoj utakmici u Lesotu. Ove je sezone za Žilinu igrao dva puta u Europi (protiv Rijeke, cijelu utakmicu na Kantridi i deset minuta u uzvratu) dok je od mogućih 19 u slovačkoj ligi istrčao deset puta (uz jednu asistenciju). Po nastupu na Kantridi nije ostao u sjećanju kao neko čudo od igrača, ali riječ je o nogometašu koji je prošao Benficinu školu, a iskustvo stjecao i u posve solidnoj ciparskoj ligi (Limassol i Nikosia) koja je Bijelima “prisjela” prije nekoliko godina kada su izbačeni od Omonije.

U svakom slučaju, El Monir je i dalje prva opcija, ali Rijeka je jaka i ima mogućnost okrenuti se drugim rješenjima, pa ako se sve ne zgotovi na vrijeme da Libijac s momčadi 17. siječnja krene na pripreme u Španjolsku... Kantridu može zaboraviti.