Samo su Zagreb i Dragovoljac od ZG prvoligaša znali zapapriti Modrima

Negda su postojali Građanski i HAŠK, i njihovo veliko suparništvo s kojima je Zagreb stajao uz bok europskim nogometnim prijestolnicama. Lijepa je to povijest uništena dekretom Komunističke partije, zabranom aktivnog djelovanja purgerskih velikana i strategijom da Dinamo bude nositelj kvalitete. Znatan dio asova ukrcali su u vlak za Beograd (Partizan), ostali su odjenuli modri dres i nikad više glavni grad Hrvatske nije imao pravi derbi. Dominacija Maksimira s godinama je postala potpuna.

Ako je tako bilo u Jugoslaviji, mora li i u Hrvatskoj, pitali smo se 1991/92. Iako je Inter izvrsno krenuo s osvajanjem Rabuzinova Sunca, premda se Zagreb prvih godina držao pri vrhu, odgovor je stigao relativno brzo - majorizaciji Dinama nema kraja. Mijenjala su se imena, ne i odnos snaga. Franjo Tuđman i poslanik Zlatko Canjuga dokinuli su konkurentima svaku nadu, Zdravko Mamić zabetonirao je to zadnjih desetak godina. Zagreb se u međuvremenu teritorijalno smanjio, Zaprešić, Samobor i Velika Gorica postali su okolica, a gledati utakmice unutar “Bandić Cityja” najčešće je dosadnije od pranja automobila.

Čak tri ZG prvoligaša, sadašnja i bivša, u ukupno 18 dvoboja (Lokomotiva, Croatia Sesvete i Lučko) nisu Dinamu otkinuli niti bod, a porazili su ga u dva navrata HD, jednom senzacionalno Dubrava s Antom Čačićem još davne 1993/94. i u sedam utakmica Zagreb. Premda je zbog bodova koje su ti klubovi otimali Hajduku i drugim potencijalnim rivalima Modrih ponetko znao kazati da rade za njih, i Dinamo je barem jednom bio produžena ruka susjeda; u Zagrebovoj tituli prvaka 2002. godine. Među presudnim trijumfima Pjesnika bio je 2:1 s njima u Kranjčevićevoj. Pod Marčinkovićem.

No svi zagrebački klubovi, s kojima Modri evidentno rade što hoće, nisu toliko i konkretno pomogli Dinamu kao Hajduk 1996. da bude prvi ispred Varteksa, te Osijek 1999. da nadmaši Rijeku.