Još dvije nevažne utakmice za plasman, i Ratko Rudić okončat će posao u Brazilu. Pokušao je što je mogao s domaćinom, odveo ga u četvrtfinale, pri tome zapalio sve pobjedom nad Srbijom u skupini. No, nije išlo protiv Hrvatske. Rudić je reprezentaciji, koju je sam doveo olimpijskog zlata u Londonu, morao priznati da je bolja. I zaželjeti joj sreće u nastavku natjecanja.
A stigli smo do dijela turnira, u kojemu samo jedna od četiri “žive” reprezentacije neće osvojiti medalju. Stigli smo obračuna u kojemu se, naoko, na vaterpolskoj sceni ništa nije promijenilo jer tu i dalje Hrvatska, Srbija, Crna Gora i Italija, a malo tko ne bi uoči turnira podvukao da će baš te četiri reprezentacije biti tu.
Međutim, promijenilo se dosta toga. Prije svega zbog neizvjesnosti garniranoj nekim čudnim rezultatima u uvodnoj skupini, rezultatima koji dali krila za teze da je vaterpolo postao neizvjestan, drukčiji.
Najpozvaniji za analizu
Onda se dogode četvrtfinala, u kojima samo Španjolska iz naše skupine nije ugledala polufinale i to zato što jedina nije uspjela izbjeći Srbiju. Osim mrtvog egala te odluke na peterce između Crnogoraca i Mađara, sve ostalo bile su uvjerljive pobjede. I naša nad Brazilom, i srpska nad Španjolskom, kao i talijanska nad Grčkom.
I što sad? Ratko Rudić dovoljno je dugo unutra, najpozvaniji je za analizu jer on jedini ima četiri olimpijska zlata s tri reprezentacije (Jugoslavija, Italija, Hrvatska), on će dati najmjerodavniji sud o onome što nas čeka.
Nije ovo rat, nego sport
Iako je krenuo s četvrtfinalom.
- Brazil je imao svoje šanse. Promašili smo dva peterca, nismo dobro igrali s igračem više, niti smo dovoljno kvalitetno reagirali na situaciju kad je isključen Buruć i kad smo četiri minute imali igrača više.
I strane agencije zanimalo je kako mu je bilo voditi utakmicu kad je s druge strane stajala njegova Hrvatska.
Antonio Petković
- Nije to pitanje patriotizma, to je pitanje profesionalnosti. Ako u sebi nemaš profesionalnost, onda se i ne trebaš baviti ovim poslom. Nisu ovo ratovi, ovo je sport, kao da se igra šah. Hoćemo li nekome pustiti partiju šaha? Svatko igra da pobijedi i ako kao trener ne bih igrao na pobjedu, uopće sebe ne bih poštovao. Želim sad sve najbolje Hrvatskoj.
Kako se Velikom Brku čini Hrvatska?
- Imali smo šansu, kažem, nismo je iskoristili. Hrvatska mi se čini u redu, po meni riječ je o najtalentiranijem sastavu u Riju i ako nastavi ovako, ima velike šanse za osvajanje najvišeg plasmana.
Ratko Rudić mora imati neki recept. Što se događa u finišu natjecanja, nakon što su se zaključile, ajmo reći, četverogodišnje pripreme i kad su pred tobom samo dvije utakmice? Za sve...
- Znam jako dobro što Hrvatska treba napraviti, ali ona ne treba u ovom trenutku moje savjete. Oni će napraviti ono što je najbolje za njih.
Hrvati s više municije
Bio je Rudić suzdržan, pa smo morali okolnim putem. Recimo, kako vidi okršaj koji slijedi, utakmicu za finale Hrvata i Crnogoraca?
- Evidentno je da Hrvatska ima dva ljevaka, a Crna Gora nema dva ljevaka. Evidentno je da Hrvatska ima i dva golmana, Bijač je, recimo, protiv nas obranio sve što je mogao obraniti. Hrvatska ima i dva najbolja igrača na svijetu Sukna na lijevoj strani i Jokovića na desnoj. I ima dva najjača beka Bušlju i Burića, koji, doduše, neće igrati u polufinalu, ali tu je Macan. Hrvatska ima najbolje igrače na svijetu! Crna Gora je odlična reprezentacija. Ima Ivovića, koji je svjetska klasa, ali ja vidim da Hrvatska u tom ogledu raspolaže s malo više municije.
Koliko će Hrvatskoj nedostajati Damir Burić s obzirom na to da idemo na Crnu Gora s fizički snažnim igračima?
Uskoro u novoj priči
- Dosta će nedostajati. Oni igraju baš fizički, idu po isključenja. Ali Hrvatska i dalje ima dva dobra beka, tu su Macan i Bušlje, a mogu i neki drugi pomoći. Burić e nedostajati, ali može se i bez njega.
Kako Ratko Rudić komentira rasplet po skupina na vaterpolskom turniru, utakmicu pod radnim nazivom “kako izbjeći Srbiju”, koja je trajala praktički od drugog kola?
- Mislim da to što se događalo ni u kojem slučaju nije dobro za vaterpolo.
Ratko Rudić se vraća u Zagreb, s Brazilom treba odraditi još dvije utakmice za plasman. Hoće li mu to biti posljednje u karijeri kao trenera. Ili?
- Vratit ću se u Zagreb. Što ću raditi u Zagrebu, vidjet ćemo. Nisam zatvorio vrata ničemu.
I bit će sasvim sigurno u nekoj novoj priči. Uz rub bazena ili negdje drugdje, saznat ćemo uskoro.