PRVI EKSKLUZIVNI INTERVJU KONTROVERZNOG ČELNIKA NK ZAGREB NAKON TRI GODINE 'Nije istina da moramo iseliti iz Kranjčevićeve'

Posljednji intervju, a ima tome tri godine, dao je Tomi Židaku. Tada je on, Dražen Medić, postao “križanac između Mourinha i Guardiole”, tip čija je momčad postala hit prvoligaškog nogometa. I tada je, da se razumijemo, Medić u očima hrvatske nogometne javnosti bio “one man club”, čovjek koji je promijenio vizuru kluba i udaljio ga od navijača, no iza sebe je imao i igru i rezultat.

Otada nema, eto, nažalost, ni Tome Židaka, ni prvoligaškog Zagreba. “Pjesnici” su, štoviše, ispali u treći razred hrvatskog nogometa, a prema najnovijim informacijama, moraju se iseliti iz svoga doma, Kranjčevićeve. Ni dionice u Zagrebellu ne stoje dobro. Upravo smo stoga odlučili “privesti osumnjičenog”...

Na dogovoreni razgovor u Veslačku stigao je, simbolično, ravno od zubara, s analgetikom koji bi, budimo pjesnici, itekako trebao i onima kojima je Zagreb u srcu. A takvih je sve manje i manje...

Tomislav Kristo / CROPIX

Dražen Medić

Dakle, je li istina da se Zagreb mora iseliti iz Kranjčevićeve ulice?

- Zagreb nije izgubio dozvolu za korištenje stadiona. Dakle, posjedovali smo objekt koji objektivno ne možemo podići na viši nivo. Riječ je o teretu, objektu koji je teško održavati i dići na potrebnu razinu. Zagreb taj kapacitet nema i mislim da je vrlo sretno rješenje to da Grad uzme svoju imovinu u ruke i da kao dobri vlasnik vrati objekt svrsi. Mislim da je to dobro. Što se toga, dakle, tiče, Zagreb će i dalje utakmice igrati u Kranjčevićevoj - u startu će Dražen Medić prilično mirno.

Postoji, međutim, priča da je Zagreb podosta dužan, među ostalim i u Kranjčevićevoj ulici.

- Zagreb je manje dužan nego što je to neki prosjek. Potraživanja izmiruje redovno, da nije tako, klub bi bio blokiran. I tako je već 13 godina.

Kakva je situacija s Veslačkom, navodno i tu “visite”?

- Krov smo sanirali prošle godine, postoje i neki novi projekti... U tome dakle nema istine, jer, uostalom, koncesiju na ovaj prostor imamo još tri godine. Što sam ja pročitao i čuo u posljednjih 13 godina, to je čudo jedno! Hrvati, očito, piju mnogo kave, jer sve su to kafanske priče, baš kao i ona da idemo iz Kranjčevićeve zbog građevinskog lobija. I zapravo, kad bi ta naklapanja napokon stala, bilo bi to odlično za društvo, jer bismo postigli ozbiljnu progresiju. Ta su hipotetska pitanja ispod moje razine, zato i ne dajem intervjue. Mislio sam da ćemo ovdje ozbiljno razgovarati - podigao je malo ton.

Foto: Ranko Suvar / CROPIX

Stadion u Kranjčevićevoj

Idemo onda ovako: zašto je Zagreb završio u Trećoj ligi?

- To je ono što često analiziram. Cijela filozofija, cijeli svjetonazor... no da ne moraliziram: mi smo bili zadnji, i pripadamo tu gdje pripadamo. Živim tu gdje živim, ti radiš tu gdje radiš i život je takav kakav jest. Ne možemo se nažalost podičiti nekim rezultatima, ali zašto je ispao, teško je odgovoriti. Neke se stvari u životu jednostavno događaju. Ali uglavnom, kad je čovjek na ispravnom putu, onda stvari završe dobro. Imam previše godina da ne bih znao da je to tako. Je li Zagreb u Trećoj ligi objektivna stvarnost? Čini se da jest. No, je li to odraz realne kvalitete? Mislim da nije. To se pokazalo na utakmicama i u Prvoj i u Drugoj ligi. Teško je govoriti o nogometu u ovakvim okolnostima, kad sam dubokog uvjerenja, baš kao i prije 13 godina, da hrvatski nogomet i sport vrijede mnogo više. Zagreb pripada tom okruženju, ali igrao on Prvu ili Treću ligu, zaista ne vidim neku razliku.

Mnogi, međutim, misle drukčije. Nego, u Zagreb ste ušli prije 13 godina kad je bio u teškoj situaciji, riješili ste mnoge dugove i konsolidirali klub. Razmišljate li sada, ipak, u ovoj situaciji, o tome da napustite Zagreb?

- Svaki dan u ovih 13 godina razmišljam o odlasku. Jer nema tog posla koji čovjek radi odgovorno, a da ne razmišlja o odlasku. Je li Zagreb u tih 13 godina napravio pomak? Po meni, učinio je veliki pomak. Tu se nekoć vrijeđalo, radile su se raznorazne stvari, a danas je to jedna mirna okolina u kojoj stasaju ozbiljni nogometaši. Uostalom, što se tiče Škole nogometa, mišljenja sam da je Zagreb uvjerljivo najrespektabilnija sredina. To je dio u kojem utjecaj manji i tu je učinjen pomak. Tamo gdje su utjecaji veliki, teško je napraviti iskorak. Ne bih volio držati prodike, no mi svi bježimo od istine. Kad bismo se suočili s istinom, onda bismo drukčije pričali. A jedina je istina da je Zagreb u Trećoj ligi. Zašto je tamo dospio, odgovor se krije u istini koja je duboka, široka i visoka. A mi plutamo po površini i pričamo bezvezne priče. No uvjerenja sam da Zagreb, baš kao i hrvatski nogomet, mora biti bolji, kulturološki snažniji, europski konkurentniji. A za to ne treba puno, nego vrlo, vrlo malo. Znate, nekidan smo igrali utakmicu u Kranjčevićevoj, a dan kasnije igrali su Slaven Belupo i Lokomotiva. Nisam vidio veliku razliku, ali sam uoči mnogo ispaćenih ljudi, igrača, trenera, mentalno narušenih. To je složenija tema koja mi je apsolutno jasna, gdje smo mi u sportu i nogometu? Mi smo fenomeni...

T. Ničota

Što kažete na tvrdnje da ste lani u društvu svih zagrebačkih drugoligaša od Grada dobili najveći novac?

- Dobili smo jer smo bili u poziciji prvoligaša. Ali ja i ne znam koliko. Ako misliš da ovaj klub egzistira na temelju gradskog novca, onda si u zabludi. I u zabludi si 13 godina. Odgovaram na ista pitanja 13 godina, u ime Oca i Sina... ovaj je intervju gotov - prekida razgovor, da bismo ga ipak na kraju nastavili, ali u sličnom tonu.

- Ovaj je klub transferirao brojne igrače kako bi živio, ali ujedno i brisao dugove koje smo zatekli, a iznosili su više od 100 milijuna kuna.

Jeste li to očistili?

- Ima još nešto... Ti si došao ovdje uvjeriti me da sam ja nešto proćerdao, da Zagreb ima mnogo novca, a završio je poda mnom u Trećoj ligi.

Ne, ja ne optužujem, došao sam ovdje kako bi doznao zašto je Zagreb završio u Trećoj ligi i zašto se eterom prolomila vijest da gubite Kranjčevićevu i Veslačku. Istina je, međutim, da mislim kako Zagreb svojim ugledom i tradicijom, svojom veličinom nije zaslužio igrati u Trećoj ligi.

- Na temelju kojih vrijednosti misliš da Zagreb vrijedi više?

Vrijednost kluba, vrijednost Zagreba.

- Zagreb je zanimljiv, radi s mladim ljudima, natječe se, dakle ima sve sportske vrijednosti koje podrazumijevaju sportsku kulturu, natjecanje, način ponašanja, regularnost natjecanja. Dakle, sve što sport u svom sadržaju ima, to ima i NK Zagreb. Što se tiče načina i metodologije treninga, respekta, uvjeta, Zagreb je na top nivou, možda dva ili tri kluba u Hrvatskoj rade na višoj razini.

Bit ću zločest, ali unutar načina ponašanja javljaju se i priče o malom Matiću, prije i o Celišćaku, Jakiroviću... to su među ostalim ljudi koji su vas optužili sa ste ih fizički napali.

- Zašto bih ja o tome govorio?! To je njihova razina. O tome će oni pričati kad dođe vrijeme, kad savjest proradi. Hoćemo li razgovarati o Mandžukiću, o Krovinoviću, Ibričiću, Vrdoljaku, Mujdži, Brkljači, Livakoviću... o tolikoj količini vrijednosti koje je Zagreb stvorio? Što oni kažu? Da sam ih fizički napao?

Ali periodički se, između ovih primjera, jave i veterani predvođeni Željkom Dračićem, koji tvrde da ste ih izbacili iz Zagrebella. Mnogo je priča o kojima se niste očitovali. Ima li u tome istine?

- Dakle, 90% napisanih stvari notorne su neistine. I sada bih se ja time trebao baviti? Smiješno. Niti želim, niti hoću. To nije moj nivo.

No, te su stvari vezane uz klub.

- Za to postoji policija i sudska tijela. Celišćak me prijavio na policiju, Matić me prijavio na policiju... Da ja s njima raspravljam preko novina? Ma kad sam stigao u klub, Dračić je imao tri tužbe. Deset puta sam ih upozorio; dođu ljudi sa 60 godina i psuju, galame, vrijeđaju, goli hodaju pokraj djece od deset godina. Pođu na teren pa arlauču, rade nered. Kažem im nemojte, nemojte dečki... stotinu ih puta opomenem. A oni i dalje. A osnovna je stvar koju učimo klince da budu pošteni i ponizni i da na terenu pokažu svoju snagu. Ma, kad sam stigao u klub, ovdje su psovka, alkohol i cigareta bile osnovno sredstvo, što da o tome pričam?! - otvorio se ipak Medić.

- Možda o igraču koji je ovdje stigao kao sportaš koji nije izgledao kao sportaš? S kojim smo tri godine radili kao manijaci i kad je stigao na određeni nivo, želi transfer, pa tri mjeseca udara loptu uokolo. Pa onda jedan drugi kojem smo pomogli jer je dobio djece pa mu dao priliku da se u šest mjeseci dokaže ili idemo na raskid ugovora, a onda on počne izvolijevati. Pa treći koji je prodao utakmicu. Što, da o tome govorim? Zaista sam mislio da ćemo mi razgovarati o nogometu...

Doći ćemo do toga, ne brinite.

- Kad smo se čuli da dogovorimo intervju, razgovarali smo među ostalim o Mihajloviću, čovjeku koji je stigao u trenersku kremu, kojeg zovu “mister”, zamisli, a sada ovdje govorimo o nekom klošaru...

Kad smo kod trenera, evo, kakva je situacija s vašim statusom? Nakon što vas je odbila Akademija HNS-a, studij za trenersku licencu upisali u Sarajevu.

- Akademija me odbila na neciviliziran način, svašta sam tada rekao Mihačiću i Jozaku, i zbog toga mi je žao. Ali i danas smatram da sam u pravu, jer ne prihvaćam objašnjenje da moja prijava nije bila po pravilniku. No, otišao sam u Sarajevo i stekao A licencu.

Čestitke.

- Hvala. Možemo pričati o tome, o predsjedničkom poslu, o menadžerskom poslu, o trenerskom poslu, ali o hipotetskim naklapanjima, o insinuacijama da NK Zagreb crpi i razbacuje gradska sredstva... Mi smo se ubili da bismo u posljednjih 13 godina sanirali zatečenu štetu, od dana kad je 50 ljudi čekalo u Kranjčevićevoj u redu da se naplate... Ovdje vlada kompletna nesvijest. Jer, Zagreb nije dobio ništa što mu ne pripada. Jesi li ti dobio plaću ili si je zaradio? E, i Zagreb je svoje zaradio. Nitko nema petlju zagristi i vidjeti gdje je stvarni problem. Problem je Dražen Medić? Ja ne utječem na tu ligu ili sustav.

Je li vam zapravo žao što ste se kao čovjek s dva završena fakulteta upustili u nogomet?

- Nogomet je najdivnija stvar na svijetu. Nogomet me naučio trpjeti, naučio me podnositi poraz, naučio me strpljivosti. Ali nogomet kakvim ga ja doživljavam... Do nogometa nikad u životu nisam izgubio, pa ni na kartama, i hvala Bogu da sam došao ovdje i da sam naučio gubiti i trpjeti, stvari koji mi do tada nisu bile potrebne, jer sam bio predominantan. Nemaju svi snagu prihvatiti neuspjeh. I zato razumijem zašto ljudi padnu, ne prezaju od korupcije, koju smatram samim dnom. Neuspjeh je kod nas linč, ljudi se toga boje. Jesi li pobijedio ili nisi, to je pitanje, ali kako si pobijedio, to nije pitanje. No, ja se neuspjehu veselim jer ćemo iz njega izaći jači. Zapravo bih volio da se netko ozbiljno pozabavi nogometom. Jer se u nas nitko ne bavi ozbiljno njime... Da se netko pozabavi nogometom i analitično kaže zašto sam i gdje, u kojoj situaciji pogriješio, tu metodu linča spremno bih prihvatio... Imam dva bratića koji žive u Italiji. Sjedimo mi u automobilu i ja pustim prijenos neke utakmice, a oni umiru od smijeha našim komentatorima. Jer, oni žive u zemlji gdje se razgovara o nogometu, gdje se nogomet analizira, prati, živi. U nas postoji samo nogometni trač.

Možemo govoriti o talijanskim novinarima i na kojoj su razini u odnosu na hrvatske, dapače. Međutim, i tamo je recimo Ivan Jurić nakon samo nekoliko kola u medijskim raljama zbog poraza. Princip je isti. A novinari su analizirali Zagreb u drugoj ligi i došli do nekih spoznaja. Jesu li one apsolutne ispravne ili ne - ne znam, ali znam da je Zagreb trećeligaš.

- Prijatelju dragi, pa jeste li vi svi slijepi? Prvi kriterij je pravilnik, drugi kriterij je regularnost natjecanja... Pa jeste li svi u nesvijesti? Jurić igra ligu u kojoj su Juventus i Milan izbačeni zbog neregularnosti natjecanja. To je elementarno polazište svih analiza - regularnost. Kako možemo razgovarati o analizi utakmice, u kojoj na ishod utječu momenti, koji utječu na konačni rezultat? To sam kazao i na Akademiji, da se treneri u BiH i Hrvatskoj ne mogu analizirati na odgovarajući način, jer na njihov rad utječu ozbiljni faktori koji utječu na rezultat. Da se razumijemo, hrvatske institucije poštujem i poštovat ću, a njima nije lako. Ali ne da im služimo. Služim samo dragom Bogu i hrvatskim zakonima. Zato jednostavno živim i zato mogu podnijeti ovu situaciju. U ovim vremenima samo se traži tko pati; ajmo vidjeti tko jutros pati pa je meni bolje nego njemu.

Kakva je vaša projekcija Zagreba u sljedećem razdoblju od, recimo, tri godine?

- To zna samo dragi Bog. Znam da ću se truditi, kao i svakog dana, a molim se da netko dođe i kaže “ja ću pomoći, uzeti klub da mu bude bolje”. Vi nemate pojma koliko sam zvao ozbiljnih ljudi da dođu i preuzmu klub. No, nogomet je izgubio brend. Nogomet se sastoji od ljudi iz nogometa, konzumenata, medija i onih koje nogomet zanima. Oni tvore nogometnu obitelj. Ako netko u tome ne egzistira, nogomet ne postoji. A nogomet kod nas odavno ne postoji. Bez ljudi koji žele gledati nogomet, nogomet ne postoji.

Ako gledamo Zagreb kao grad, nogomet je praktički umro, na tribinama je sve manje ljudi...

- Zagreb se bori kao lav da ne umre. Kad smo igrali odličan prvoligaški nogomet, onda se pričalo da to ne radim ja, nego Kopić. A ja sam upravo želio ući u trenerski posao kako bih Zagrebu usadio zagrebački štih igre. I mi smo igrali čudesan nogomet. Mi smo na Poljudu izgubili 0-1, ali smo imali posjed 90%, vraćali smo posjed lopte u jednom dodiru... Očekivao sam da ćemo nakon povratka u Zagreb na tribinama imati 10.000 ljudi, no samo su nas pljuvali, ništa drugo. Čim smo se malo počeli gubiti, odmah je krenulo... U Drugoj HNL bilo je utakmica da se smrzneš, no nemamo kvalitetu da riješimo sve. Možda nas Bog testira da budemo jači.

Jeste li to tražili od šestorice igrača kojima ste dali krajem prošle sezone slobodne papire?

- Zagreb nije poentirao na dovođenju čak visokokvalitetnih igrača, oni nisu odgovorili na situaciju u kojoj smo se našli. Smatrao sam da svaki onaj koji Zagreb ne nosi u srcu, koji nije sportaš po profilu, osjetio sam da imam krive ljude, a svima sam dao šansu, ne može s nama krenuti rješavati naš status. I onda da bih razriješio tko su ti - a ne mogu u životu s nekim krenuti u bilo što ako ne znam da nije uz mene 100% - kazao sam nakon jedne utakmice da oni koji više ne žele biti ovdje, sutra kod tajnika mogu slobodno uzeti papire i otići. Ta šestorka je otišla. Bilo mi je žao, ali sam uvažio, jer oni su detektirali sebe, a ne mene. Volio bih da meni netko kaže: Dražene, slušaj, griješiš u trenažnom procesu, metodologiji, tehničko-taktičkim postavkama... ali ne, mene ovdje samo pitaju kakav si s Bandićem, s Mamićem, sa Šukerom, s tetkom, sa strinom...

Tko je za to kriv?

- Ma za to je kriva činjenica da smo mi Hrvati žrtve stoljetnog jada, od Mađara naovamo prošli smo toliko toga, dobro smo normalni - zaključio je prije duge seanse o nogometu koja ga zaokuplja.

Rano ujutro, kaže, uključuje TV i gleda utakmice bez tona, kako bi se koncentrirao na igru. Bilježi, analizira i uzima ono najbolje, tvrdi. I sve to prenosi na momčad koja sada, uvjeren je, ima ne jednog, nego deset Krovinovića. Ustaje, odlazi do ploče i crta, objašnjava da u metodologiji rada s klincima griješimo od njihove 12. godine, ne učimo ih pravilno se razvijati pa oni poslije karijere dolaze do fizičkih i psihičkih problema, da su Austrijanci, primjerice, već sada puno ispred nas. Tu dolazimo i do sina Lovre...

- Dok Austrijanci u visokostresnim situacijama donose 35 odluka, Hrvati su na pet. Tu je problem. Tu je mnogo mladih igrača žrtva lošeg sustava metodologije rada s klincima. No Lovro je, hvala Bogu, sada dobro. Eno ga, vratio se u Portugal, u Boavistu, bori se za svoj status.

A što je s kultnim Kavkazom, koji ste donedavno držali?

- Izašao sam iz toga jer me to ne zanima. To je bilo mjesto moje mladosti, no ne zanima me kafanski biznis. Samo istina, vjera, obitelj i nogomet - zaključuje Medić dvosatni razgovor.