Pehar najjačeg europskog klupskog natjecanja Lige prvaka novi je stanovnik Zagreba. U pratnji Gorana Vlaovića i Petera Schmeichela, pehar je jučer došao na Trg bana Josipa Jelačića. Na tiskovnoj konferenciji održanoj u paviljonu Trophy Toura na Trgu akciju i sam trofej predstavili su Marko Remenar, predstavnik UniCredita i član Uprave Zagrebačke banke, Goran Vlaović, službeni UniCreditov ambasador UEFA Champions League Trophy Toura, Graham Turner, službeni predstavnik UEFA-e, Milan Bandić, gradonačelnik Zagreba, te Peter Schmeichel, ambasador ove turneje i daleko najzanimljivija osoba hrvatskim novinarima, zacijelo i domaćim poznavateljima nogometa. I to po - dobrome.
Schmeichel je, naime, 1997. čudesnim obranama u Ateni spriječio Grke da pobijede Dance i time Hrvatsku pogurnuo prema Coupe du Mondea, a godinu dana ranije na Euru u Engleskoj primio je od Davora Šukera gol koji na ovim prostorima nikad neće biti prekriven zaboravom...
- Gol? Koji gol? Nemam pojma! Ha-ha, zezam se... Bio je to sjajan gol, Šuker je pokazao da je sposoban i koncentriran napraviti takvu genijalnost čak i u posljednjim minutama susreta. Svi smo bili tako umorni, a on je napravio takvo nešto. Nevjerojatno! Morate imati sreće u teškim trenucima, tada sam otišao naprijed jer smo hvatali zaostatak, a vi ste jurnuli u kontru i dali gol. Protiv Bayerna u finalu Lige prvaka sam također otišao u suparnički šesnaesterac, ali vidite kako je tamo završilo...
Hrvatska iz Schmeichelove ere igrala je četvrtfinale EP-a, uzela je broncu na Svjetskom prvenstvu. Može li se ona vatrena generacija s kojom se susretao Schmeichel usporediti s današnjom?
- Pa, gledajte, vremena se mijenjaju. Tada je jedan igrač vukao cijelu momčad i bio glavna zvijezda. Danas je sve u timskom radu i međusobnom pomaganju. OK, uvijek možemo pričati o tome da je Pirlo motor Juventusa i Italije, da je Cristiano Ronaldo čudesan i sam pobjeđuje protivnike, ali i oni imaju veliku pomoć suigrača. Bez suigrača ni oni ne bi bili tako dobri. U svakom slučaju, danas imate odličnu reprezentaciju, vezni red vam je nevjerojatan.
Hrvatska na SP u Brazilu nije uspjela dalje od skupine...
- Svjetsko prvenstvo je strahovito jako natjecanje, toga morate biti svjesni. Ne morate biti utučeni jer ste ispali, Brazil i Meksiko su jaki, a uvijek morate imati i sreće. Pogledajte Dansku 1992. i 1996. Na oba prvenstva smo osvojili jednako bodova u grupnoj fazi, u Švedskoj smo postali prvaci, u Engleskoj ispali u skupini. Ponekad ovisite i o drugim rezultatima, bez malo sreće ne možete postići one najveće stvari.
Da nije bilo Splita...
Smatrate li da su latinoameričke reprezentacije na World Cupu imale određenu prednost zbog klime ili nekih drugih okolnosti? Recimo, njihova prvenstva uglavnom završavaju u ožujku ili travnju pa imaju više vremena za uigravanje. Igra li i to kakvu ulogu u građanju velikih uspjeha?
- Ha, ne volim takva razmišljanja, ako tako razmišljate onda niste dovoljno “cool”. Pravi pobjednici ne pronalaze opravdanja, svejedno im je u kakvim uvjetima igraju. Gledam uvijek Wimbledon, pretpostavljam i vi u Hrvatskoj, vidimo da tenisači igraju i po kiši i po suncu, na +10 i na +35. Poslije te nitko ne pita, šampion je šampion, mora podnijeti bilo kakve okolnosti... Ja sam tako razmišljao dok sam bio igrač, bilo mi je svejedno gdje igramo, na Sjevernom polu ili negdje u Africi. Klima nije odigrala važnu ulogu, puno južnoameričkih igrača igra u Europi, tako da klima i nije bila presudna. Možda je onaj Manaus jedino bio malo specifičan.
Specifičan je i podatak da je Manchester United jedini veliki europski klub u kojem nikad nije igrao niti jedan hrvatski nogometaš. Znano je da se Old Trafford u zadnje vrijeme ‘zagrijao’ za Luku Modrića, no utrku je dobio Real Madrid, a sredinom 90-ih Sir Alex Ferguson bio je zainteresiran za Zvonimira Bobana, no Milan je tada bio dimenzija iznad Uniteda.
- Zaista ne mogu reći ništa o tome, kao igrač nisam mogao znati puno o tome što planira uprava kluba. Ipak, vjerujem da bi Sir Ferguson nekako pronašao načina da dovede Bobana. Osobno smatram da je on bio vaš ponajbolji igrač u to vrijeme, no nije bio samo igrač već i pravi lider. Sjećam se da smo igrali kvalifikacijski susret s Hrvatskom u Kopenhagenu, a da je Zvonimir bio ozlijeđen i priznat ću da je cijeli naš team osjetio olakšanje kad smo čuli da on neće igrati. Ono što je Michael Laudrup bio za Dansku, to je Boban bio za Hrvatsku, uistinu ga respektiram!
Na toj utakmici nije bilo ni vašeg kolege golmana na drugoj strani, Dražena Ladića...
- Oh, da, tako je, ni on nije igrao. Dražen je bio vratar svjetske klase, jedan od najboljih prema mom sudu, cijenili smo ga svi u danskoj reprezentaciji. Još da nije bilo onoga gola u Splitu, ha-ha...
‘Pogodba stoljeća’ Sir Alexa Fergusona
Peter Schmeichel rođen je 1963. u mjestu Gladsaxe, u Danskoj. Najviše ga pamtimo po utakmicama na golu Man. Uniteda, ali i reprezentacije s kojom se Hrvatska znala susretati upravo za Schmeichelove ere.
Prve profesionalne korake bilježi za Hvidovre odakle se transferira u Bröndby te nedugo potom debitira za nacionalni sastav (1987. godine) za kojeg je upisao 129 nastupa. Odlične igre ne promiču Sir Alexu Fergusonu koji ga za pola milijuna funti dovodi u United 1991. Legendarni menadžer Vragova to je nazvao “pogodbom stoljeća” ističući kako su dobili sjajnog vratara za malen novac. U Manchesteru je ostao punih osam sezona osvojivši Ligu prvaka 1999. u finalu s Bayernom koje će se dugo pamtiti.
Schmeichel je ubrzo nakon toga otišao iz Man. Uniteda i branio dvije sezone za lisabonski Sporting, a potom i za Aston Villu i Manchester City. Od danske reprezentacije oprostio se 2001. godine, zanimljivo postigao je i jedan gol, u prijateljskoj utakmici iz 2000. godine zatresao je mrežu Belgijancima. Od nogometa se oprostio 2003. godine, a njegov sin Kasper nastavlja njegovim stopama - brani u Premiershipu za Leicester City, te za nacionalni sastav Danske.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....