Pamić urlao na Miškovića: 'Spominjao sam mu Mamića, ali bio sam vruć... '

Na utakmici je djelovao više-manje suzdržan, nakon utakmice, kažu, rigao je vatru.

- Na utakmici sam morao smirivati igrače jer su "kuhali", da ne dobiju isključenja. Poslije svega bila mi je muka - rekao je trener Istre Igor Pamić.

Zamjerili ste sucu Gabrilu. Po nama je jedan od objektivnijih prvoligaških sudaca?

- Upravo zato nisam očekivao tako perfidno suđenje. Igrao sam nogomet na malo višim razinama od HNL-a i dobro znam prepoznati kad ti netko ne da igrati. Uostalom, najumjereniji tip u povijesti Istre Branko Bubić, bivši igrač i Rijeke, izgubio je živce i isključili su ga, to puno govori.

Možda pretjerujete. Nije bilo spornih prekršaja u kaznenom prostoru, upitnih zaleđa i slično.?

- Nije, upravo zato govorim o perfidnosti. Mislim, svaka čast Rijeci, jaki su, moćni, bogati toliko da mogu igrača koji bi nama bio veliko pojačanje držati na tribini, imaju fantastičnu atmosferu, navijačku podršku, sve pet. No, kad smo poveli 1:0, odjednom je kriterij suca bio takav da primjerice svaki duel i aktivnost Radonjića procjenjuje simuliranjem ili kontrafaulom. Za Joa isto. Igrali su sjajno, oni su klasa za HNL i teško ih je zadržati kad su tako raspoloženi, a ono ni jednog faula. Zar nije čudno?

Istina je da vaši napadači stalno prigovaraju?

- Govorim im kao u Rijeci da se moraju smiriti, ali to su temperamentni i dobri momci koji teško podnose nepravdu. Pa taj Jo je dobivao kartone kao na traci jer traži da ga zaštite s obzirom da ga stalno udaraju. Radonjiću kao u košarci stalno sude prekršaje u napadu i kad su mu trojica na leđima. No, suci kao da jedva čekaju da im odmah pokažu kartone.

Opet vam spočitavaju bunker?

- A, od tih sam priča već umoran. Prije nekoliko godina kad nam je jedna druga Rijeka došla u Pulu, slabijeg i suženijeg kadra, i borila se za ostanak, branili su se sa svim igračima. Ne zato što su htjeli, nego zato što smo mi bili tada bolji. U nogometu igraš koliko ti protivnik dopušta. Pogledajmo kadar, Rijeka ga stvara sa 6-7, Dinamo sa 30, Hajduk sa 5-6 milijuna, mi naš sa 600-700 tisuća eura. Sada bismo se mi trebali nametnuti i grlom u jagode. I neka se ne misli da zato kukam. Naša je stvarnost takva i točka. No, znam uzroke svim tim prozivanjima. Dok su nam davali ne samo Dinamo, nego i Hajduk po 5-6 komada, dok nas je Rijeka pobjeđivala bez većih problema, dok smo se borili za goli život, onda smo svima bili simpatični Istrijani. Kad se malo dignemo, kad uspijemo nekom poremetiti račune, onda nas se odmah proziva. Mi respektiramo svakog, ali vidim da se nas baš i ne poštuje.

Vaša priča može zvučati kao alibi?

- Alibi, za što?! Mi smo, unatoč svemu, ostvarili aktivan rezultat. Doduše, desetkovani smo, sada smo izgubili i Woona, ali nećemo plakati. Glava me sada boli kako se suprotstaviti Zadru, to će biti muka. Treba nam podrška naših navijača, koji su u Rijeci bili super. A o Kupu ćemo poslije.