PAD CELTICA Nekoć su sijali strah i trepet, a danas slave remi s Red Bullom

To što je Celtic 1967. bio prvak Europe možda ne bi niti trebalo previše naglas spominjati, pa i Dinamo je te godine osvojio drugo europsko natjecanje (uz Kup kupova!) Kup Velesajamskih gradova, a sad 45 godina nije doživio da u novu godinu uđe kao aktivni sudionik dvoboja na kontinentalnoj razini, no Celtic je još prije dvije sezone svladao Barcelonu (2:1), eliminirao Benficu i Spartak, plasiravši se u osminu finala LP.

Upravo toga ljeta Glasgow Rangers je izbačen u četvrtu ligu, ako ste čitali ankete među navijačima Celtica nije bilo plakanja već isključivo naslađivanje zbog stradanja mrskog rivala i neprijatelja. Ali danas im itekako nedostaje.... U posljednjih mjesec i pol Celtic je ispao iz Europe od Legije (izvukla ga UEFA) i Maribora, u prvenstvu Škotske je četvrti sa tri pobjede, jednim remijem i porazom, to što su uzeli bod u Salzburgu najveći im je pothvat. Koji su slavili kao negda čuvene pobjede i veličali heroja - golmana!

Dinamo je 1998. bio bolji od katoličkog ponosa Glasgowa, ali i tada je na Celtic Parku poražen 1:0. Modri će za dva tjedan imati i bolju šansu da naprave rezultat koji će se pamtiti. Jer ekipa može biti jača ili lošija, ali Celticovo ime uvijek zvoni i ovo je trenutak kad bi još ponetko, nakon Maribora, mogao ispisati povijesti.

Zabrinuti navijači

Navijači su poprilično zabrinuti, nakon Austrije pohvale su pljuštale jedino na računa vratara Craiga Gordona. Trener Norvežanin Ronny Deila ohrabren je pomakom u kolektivnoj igri.

- Radili smo bolje kao momčad, stajali bliže suparnicima i to je dalo rezultata. Gordon je bio čudesan, no uvijek je dobar.

Dakle, ne govorimo više od Celticu prvaku Europe, ali što se dogodilo s ekipom koja je u pravilu bila u Ligi prvaka, čiji su ponos i pobjednički stav, čak i kad kvaliteta nije bila najveća, impresionirali promatrače, često i protivnike? Što je prouzročilo eroziju, zbog čega se otapa slava? Neil Lennon je otišao s klupe nakon četiri godine. Kao negdašnji igrač (sedam sezona!) utjelovljavao je duh kluba i čuvao kult. Bez Lennona silazna putanje ja samo ubrzana, ali prije svega Celtic nema - kvalitete. Vodi ga anonimni Norvežanin Ronny Deila, koji je prije toga trenirao Brodd i Strömsgodset, a igraju prosječni nogometaši čiju je limitiranost najbolje opisao Ivica Vrdojak “niti su brzi, niti znaju igrati po boku, niti zatvaraju u obrani kako treba, htjeli bi ono što im ne ide - kombinatorikom doći do rezultata”. Odlaskom Grka Samarasa ostali su i bez posljednjeg pravog španera, a obrana u koju su se kleli, prije svega u Van Dijka i Ambrosea pokazala se teretnom i silno ranjivom. U čemu je štos? Mnogi će Škoti odgovoriti jednako - pad Rangers bio je detonator srozavanja Celtica. Nedostakom pravog konkurenta našli su se u nepoznatoj situaciji, naslov prvaka praktično je osiguran prije starta sezone, vlasnici su stopirali značajnija ulaganja, igrači nemaju dovoljan natjecateljski podržaj. S novcem ne stoje tako loše, 2012. vrijednost im je procijenjena na 41 milijujn funti, po tome su bili 37. klub svijeta, a po zadnjih informacijama Celtic vrijedi 52 milijuna funti, toliko bi stajao kad bi ga se prodavalo. Cijena raste, a momčad pada. Mnogo je mudrih izreki o odnosima među prijateljima i neprijateljima, neke svakako vrijede za njih, poput one američkog državnika, filozofa i izumitelja Benjamina Franklina “Volite svoje neprijatelje, jer vam oni ukazuju na vaše pogreške”.

Opet, nije im Rangers kriv što nisu investirali u kvalitetnija pojačanja, kroz domaće natjecanje ih možda ne bi isplatili, ali u Ligu prvaka bi mogli. I to treba istaknuti.

Izgubljen ponos

Celtic nije izgubio samo na natjecateljskom rejtingu, srozao se i u očima mnogih ljubitelja nogometa. Jedno je kleti se na viteštvo i fair-play, drugo primijeniti ih na vlastitoj koži. Zašto nisu, ako su takvi sportaši, odbili poklon UEFA-e i prihvatili majstoricu s Legijom? Pokazali bi se velikima, ovako se o njima govori kao o “glistama” koje se provlače, čak i UEFA-inim mezimcima. Iako je Legija formalno pogriješila.

Dugo se ne pamti ovakva apatija Celtica. Navijači ne vjeruju niti igračima, niti treneru, niti Upravi, ali svejedno pohode stadion jer u Glasgowu za katolički dio stanovništva klub je mnogo više od nogometa. I zato, iako su šansa za Dinamo, i njihov je motiv golem. Koliko mana mogu nadoknaditi srčanošću?