Ovo nije radila ni Croatia u doba Mikulenasa: Dovodio svjetske senzacije, a ispostavilo se da 'ne znaju pucati'

Početkom rujna dok je Louisu Van Gaalu svijet još djelovao kao divna šarena lopta, The Telegraph je usporedio prolazna vremena trofejnog nizozemskog trenera i njegova prethodnika na klupi Manchester Uniteda te došao do indikativnog rezultata. Nakon 50 utakmica s Crvenim vragovima Van Gaala i Davida Moyesa spajao je sličan učinak, obojica su zabilježila po 27 pobjeda, a većih odstupanja nije bilo niti u rubrikama 'porazi' i 'remiji'.

Za usporedbu međutim nisu bili transferni troškovi. Dok se Moyes ponašao poput škrtca iz viceva o Škotima trošeći na pojačanja 'samo' 67 milijuna funta, Van Gaal je morao krupnim novčanicama paliti cigarete polovici posjetitelja Old Trafforda da bi u prijelaznim rokovima spiskao gotovo 260 milijuna funta. Oni s boljim pregledom igre vjeruju da je financijskim direktorima 'kazališta snova' laknulo kad se stvar ovdje zaustavila, jer trošak bi dosegnuo i 400 milijuna da je LVG pokupovao baš sve što je u prvom trenutku poželio, poput, recimo, Garetha Balea. Uglavnom, pedantni engleski novinar izračunat će da je svaka Van Gaalova pobjeda koštala United cca 10 milijuna funta, dok bi Moyes tri boda upisao već po akcijskoj cijeni od 2,5 milijuna. Uz brzo premotavanje od početka rujna do božićnih blagdana ova matematika djeluje još puno poraznije za 64-godišnjeg trenera, koji nakon očajnog učinka u prosincu (porazi protiv Wolfsburga, Bournemoutha, Norwicha i Stokea) čeka otkaz klupskih šefova usput glasno razmišljajući o časnom uzmaku.

Kad je u ljeto 2014. godine kao Aloysius Paulus Maria "Van Geniaal" ustoličen za novog vladara uzdrmanog nogometnog carstva, vodeći dvorjani ovjenčali su karizmatičnog trenera svim ovlastima i dopustili mu da bez zadrške krčmi novčane rezerve. Bila je to ozbiljna pogreška jer Van Gaalova biografija otkriva da nije riječ o prosvijećenom vladaru, nego o apsolutistu kalibra Luja XIV. Uli Höness jednom je zgodom njemačkim novinarima slikovito objašnjavao koliko je ograničen njegov utjecaj u Van Gaalovoj blizini. "Ne bih rekao da se on ponaša kao bog, više kao božji otac", kazao je tadašnji Bayernov predsjednik.

S takvim predznanjem, imajući u vidu da njihov menadžer zapravo nije dugoročni izbor, Unitedovi šefovi morali su znati da im je u interregnumu nakon Sir Alexa Fergusona do Guardiole ili Mourinha presudno važan direktor nogometa s autoritetom, čovjek sa zvučnim prezimenom koji će strateški usmjeravati projekt i povremeno obuzdati Van Gaala. Pogotovo kad se ovaj odvaži na šoping-ofenzivu i krene nasumično brstiti s polica igrače čija cijena debelo premašuje njihova karijerna ostvarenja, a upravo takvoj kategoriji pripadaju Martial, Depay, Schneiderlin ili Rojo...

Zahvaljujući impresivnim rezultatima s Ajaxom, Barcelonom, Bayernom i "Oranjem" nogometni svijet nikad se nije bavio tom sitnicom, ali Van Gaalovi sunarodnjaci odavno su prepoznali osebujan trenerov talent za transfere i s njim počeli zbijati šale do te mjere da su ga učinili općim mjestom razgovora o nogometu. Kao što smo se ovdje u vrijeme procvata Dinama pod Croatijinim imenom zabavljali s Mikulenasom i Miurom, tako Nizozemci već dobrih dvadesetak godina Van Gaalu nabijaju na nos stanovitog Ivána Gabricha, argentinskog napadača za kojeg je Ajax 1996. godine iskrcao milijune Newells Old Boysima, a trener ga slavodobitno predstavio javnosti kao skrivenu svjetsku senzaciju. "Gabrich ne zna pucati", požalio se nekoliko mjeseci poslije Ronald De Boer na novog suigrača u napadu. Do kraja sezone centarfor se vratio kući bez upisanog pogotka, a LVG je optužio klupske skaute za kilavo odrađen posao.

Rezultatske vrhunce još uvijek aktualni Unitedov menadžer redovito bi osvajao kad je djelovao kao odgojitelj i šef inkubatora, što ima smisla kad znamo da je Van Gaal u svijet trenerskog profesionalizma zagazio kao profesor tjelesnog. Njegov Ajax iz sredine devedesetih stigao je na krov Europe na krilima osmorice igrača iz vlastite omladinske škole. Van Gaal ih je uspješno presadio u prvu momčad, kao što je poslije prvi u Barceloni prepoznao talent Xavija i Inieste ili kao što je u jednom nezgrapnom 20-godišnjaku prepoznao Thomasa Müllera kao budućeg stožernog igrača Bayerna. Zbog reputacije proizvođača Ajax je 2004. godine vratio Van Gaala da još jednom oblikuje akademiju poznatu pod naslovom "De Toekomst" (Budućnost), ali oduzimajući mu pravo glasa kad su u pitanju kupovine o kojima je odlučivao odbor na čelu s tadašnjim trenerom Ronaldom Koemanom.

Recept za uspjeh godinama je bio isti: skupini nadobudnih mladih talenata dodati jednu očinsku figuru na sredini terena zaduženu za čuvanje ravnoteže (Rijkaard u Ajaxu, Schweinsteiger u Bayernu), pa sve usustaviti i automatizirati do te mjere da zvijezde velikog ega same požele potražiti izlaz iz svlačionice. "Volio sam Koemana, ali nisam podnosio Van Gaala", sjeća se u biografiji Zlatan Ibrahimović amsterdamskih početaka kad je LVG volio igrati ulogu tutora mladim igračima. "Bio sam sretan kad sam ga mogao izbjeći. Previše je kod njega bilo onih razgovora: ako "petica" ide ovamo, "šestica" se pomiče tamo..."

Uoči dvoboja s Chelseajem (ponedjeljak, 28. prosinca) Van Gaal se zaustavio na četvorci, seriji od četiri vezana poraza. Ako dođe i "petica", veliki trener može se pomaknuti samo prema jednom mjestu. Izlazu...