OKRŠAJ BEZ GOLOVA Osijek uhvatio bod protiv Rijeke i preskočio Istru

Utakmica između osječkih Bijelo-plavih i Rijeke svi će gledatelji sigurno brzo zaboraviti. Većina njih je ustvari to već učinila napuštajući tribine u Gradskom vrtu. Nije se imalo što vidjeti. Jedni i drugi ponašali su se po principu da se prazne puške dvojica boje. Daleko od toga da i Osijek i Rijeka nisu željeli znatno više i bolje. Ali, ovo nije bilo veće ni jednog od njih. Osijeku u situaciji u kojoj se nalazi i kad mu još uvijek gori pod nogama za prvoligaški ostanak osvojeni bod nije loš. Može se i reći da ga je pošteno zaslužio. Jer, Bijelo-plavi su se itekako potrudili opstruirati svaki pokušaj napadačkih akcija gostiju, a pri tome tek povremeno pokušavali i sami nešto učiniti ka vratima Prskala. No, nije im išlo. Riječka veza i čvrstina njenog boka u sredini terena s pokretljivim bočnim igračima otupila je oštricu Osjekovog napada. I ne samo to. Osijekovi napadači Perošević i poglavito Aneff nisu bili u stanju pronaći bilo kakovu pukotinu u gostujućoj obrani iz koje bi naveli svoje veziste da im pošalju imalo upotrebljivi pas.

Rijeka je u prvom poluvremenu djelovala mirnije i kombinatornije. Uostalom od nje se to i očekivalo, jer ipak je u pitanju drugoplasirana momčad prvenstva. No, kako je vrijeme odmicalo i ona je sve polaganije "tekla". Poslije svega ispalo je da se igra pretvorila u pravu uspavanku i nezanimljivo nadmetanje koje gotovo da nije privlačilo bilo kakovu pozornost nazočnih gledatelja na tribinama.

Kad je u drugom poluvremenu Rijeka pokušala preskačući umjetnički dojam i sitan vez na sredini igrališta činilo se da bi njezini stoperi dolascima u prekidu igre u kazneni prostor domaćina mogli biti ti koji će presuditi kome će preostala dva boda. Čak su im domaćini i svojim ishitrenim ispucavanjem lopte i neshvatljivim pogreškama kojima su sami sebi unosili paniku obilato pomagali. No, ovog petka u Gradskom vrtu niti u jednoj od te dvije momčadi nije bilo raspoloženih strijelaca. Doduše, nije bilo ni onih doista pravih i izglednih prigoda, osim u 4. minuti kad su vratar Mikulić i stoper Bjelo-plavih Laštro zakuhali sami sebi veliku neugodnost, a Tomasova lopta iznenadila u tolikoj mjeri da je ustvari, kasnije se to spoznalo, upropastio najzreliju prigodu utakmice.

Siromaštvo igre bilo je što je utakmica išla svome kraju sve više iritirajuće. Kao da su se i jedni i drugi prerano pomirili s miroljubivom podjelom bodova. Iako bilo je nekih malih čarki koje su naznačivale napadačke pokušaje, ali to je u biti toliko skromno da ni pozornosti nije važno. Poslije svega zadovoljstvo je svakako veće na strani domaćina, jer igrati s Rijekom makar i neodlučno na domaćem terenu u situaciji koja ozbiljno pritišće plasman kluba, nemože se proglasiti neuspjehom. Riječani pak sigurni i u konfornoj situaciji na drugom mjestu željeli su doći i do preostala dva boda, ali i njima je u ovom susretu nedostajao onaj završni udarac, ona situacija koja bi joj donijela preostala dva boda. Poslije svega svakom po bod zasluženo i to će jedino ostati zapamćeno.