Hrvatsko olimpijsko društvo u Parizu broji 73 sportaša iz 15 sportova. U odnosu na Tokio prije tri godine “ponavljači” su vaterpolska i stolnoteniska reprezentacija, veslačka braća Martin i Valent Sinković, jedriličarska braća Šime i Mihovil Fantela, teniski par Nikola Mektić/Mate Pavić, te još 19 pojedinačnih sportaša. Gdje je ta ekipa danas, tri godine kasnije, što su napravili u skraćenom razdoblju između dvojih Igara?
Vaterpolisti su Tokio napustili bez medalje, ispavši u četvrtfinalu od Mađarske, ali otada su izabranici Ivice Tucka čak dvaput bili na vrhu pobjedničkog postolja. Prije dvije su godine u splitskoj Spaladium Areni proslavili naslov europskih prvaka, a u ožujku ove godine u Dohi su se po treći put u povijesti popeli i na svjetski tron. Koji tjedan prije toga na EP-u u našoj zemlji osvojili su i srebro, tako da s punom torbom medalja i ogromnim ambicijama stižu i u Pariz.
Sandra pamti razočaranje
Braća Sinković nakon tokijskog su zlata malo smanjili gas i nismo ih gledali na postolju onako često kako smo navikli. Vratili su se nakon prošlih Igara u dvojac na pariće i u njemu osvojili europsko zlato 2022. i svjetsko srebro godinu kasnije, ali onda su se odlučili na novi zaokret i ponovno sjeli u dvojac bez kormilara, procijenivši da u toj disciplini imaju veće šanse za novi olimpijski trijumf. Prvi mjeseci u novom-starom čamcu nisu bili idealni, ostali su Sinkovići bez medalje na ovogodišnjem EP-u, ni u Svjetskom kupu nisu mogli do vrha, ali Pariz će ipak biti presudan za konačnu ocjenu.
Još jedan zlatni tandem iz Tokija, teniski par Mektić/Pavić, svoje je najbolje dane proživio upravo u toj 2021. godini u kojoj su prije trijumfa na OI osvojili i Wimbledon. Godinu kasnije zajedno su osvojili pet naslova, od kojih je najveći onaj na Masters 1000 turniru u Rimu, da bi u 2023. dodali tome još tri trofeja. No, kako im na onim najvećim turnirima više nije išlo kao nekada, poslije lanjskog su Wimbledona krenuli svaki svojim putem. Pritom nešto bolje ide Paviću koji je nedavno s Marcelom Arevalom osvojio Roland Garros, dok je Mektić najveći uspjeh ostvario trijumfom u Indian Wellsu s Wesleyjem Koolhofom. U Parizu će Nikola i Mate opet zaigrati zajedno, nadajmo se i da ponovno mogu uhvatiti onaj stari pobjednički ritam.
Tin Srbić je nakon tokijskog srebra na preči nastavio koračati pobjedničkom stazom iako je na njoj bilo jako puno prepreka. Zbog novih pravila, najbolji je hrvatski gimnastičar morao značajno mijenjati svoju vježbu i učiti nove elemente, na to se nadovezala i neugodna ozljeda ključne kosti, ali sve je to Tin prebrodio i nakon “sušne” postolimpijske 2022. godine, lani se vratio osvajanjem premijernog naslova europskog prvaka i svjetskim srebrom, potvrdivši da je i dalje u vrhu svoje discipline.
U vrhu je i najbolja hrvatska atletičarka Sandra Elkasević koja je u Tokiju doživjela razočaranje, završivši na četvrtom mjestu. No, pokazalo se da joj je to bilo snažno pogonsko gorivo jer je godinu kasnije najprije došla do svoje pete medalje na svjetskim prvenstvima (srebro), a potom i do šestog naslova europske prvakinje. Ozljede su je lani izbacile sa svjetskog postolja, ali zato je prošli mjesec ugrabila i sedmu uzastopnu europsku krunu u bacanju diska i na najbolji način najavila veliku borbu u Parizu.
Sandrine medalje nisu i jedine koje je osvojila hrvatska atletika u posljednje tri godine. Filip Mihaljević je samo godinu dana nakon što je u Tokiju ostao bez finala dočekao i najveći trenutak karijere, postavši u Münchenu europski prvak u bacanju kugle, a dodao je tome i srebro na nedavnom EP. Matea Parlov Koštro je, pak, sjajno iskoristila zamah koji joj je dao dobar nastup u maratonu u Japanu gdje je u snažnoj konkurenciji i u teškim uvjetima završila na 21. mjestu, odnosno na šestom među Europljankama. Godinu kasnije je na EP u Münchenu dotrčala do senzacionalnog srebra, prve hrvatske trkačke medalje na velikim natjecanjima još od Branka Zorka.
Barbara Matić, najbolja hrvatska judašica, spada među one koji su nezadovoljstvo zbog izostanka medalje u Tokiju uspjeli pretvoriti u nešto veliko. Splićanka je godinu kasnije po drugi put postala svjetska prvakinja u kategoriji do 70 kg. Lani je bila treća na kontinentalnoj smotri, a ove je godine napravila korak, odnosno dva koraka naprijed, i pred domaćom publikom prvi put postala europska prvakinja. A gdje su, uza sve to, još sve one silne medalje na najvećim turnirima poput Grand Slama i Grand Prixa...
Vekić s rezultatom karijere
Među taekwondoašima koji će nas predstavljati u Parizu, samo Ivan Šapina ima olimpijsko iskustvo iz Tokija gdje je ispao u drugom meču u kategoriji +80 kg. U istoj će se kategoriji natjecati i u Parizu, u međuvremenu je 2022. postao europski prvak do 87 kg, lani u istoj kategoriji i svjetski doprvak.
Veliki korak naprijed od Tokija do danas napravila je kajakašica Anamaria Govorčinović koja je 2022. na SP u kanadskom Dartmouthu osvojila srebro na olimpijskih 500 metara, te broncu na 1000 m. Bilo bi sjajno kad bi i u Parizu uspjela pronaći takvu formu.
Bilo je pored svega navedenog, još odličnih rezultata naših tokijskih uzdanica u protekle tri godine. Braća Fantela osvojila su svjetsku broncu u kanadskom Halifaxu 2022., strijelci Miran Maričić i Petar Gorša lani su na SP ugrabili ekipno treće mjesto, tenisačica Donna Vekić je ranije ovaj mjesec došla do rezultata karijere plasiravši se u polufinale Wimbledona, veslač Damir Martin je lani bio u finalu Svjetskog prvenstva...
Nadajmo se da su svi ti uspjesi bili samo uvertira za sljedeće dane, za lov na postolje u Parizu. I naravno, da će im se u tom lovu priključiti i oni kojih nije bilo u Tokiju...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....