Umjesto u četvrtfinalu protiv Caspera Ruuda u srijedu, Novak Đoković završio je na operacijskom stolu u Parizu. Dok se svijet tenisa još pokušavao doznati i shvatiti magnitude ozljede prvog tenisača svijeta, zbog koje je odustao od daljnjeg nastupa na Roland Garrosu, on se već podvrgnuo kirurškom zahvatu.
Dvije su moguće opcije zašto je odluka da se ide pod nož donesena relativno brzo. Jedna je da je ozljeda ozbiljnije naravi, odnosno da je oštećenje medijalnog meniskusa takvog razmjera da je operacija bila najbolje rješenje, a drugo moguće objašnjenje je da se Đoković odlučio na to kako bi čim više ubrzao proces oporavka.
Naime, konzervativna metoda liječenja (fizikalne terapije) te vrste ozljede "sporija" je od operacije, odnosno zahtijeva duže vremensko razdoblje za vraćanje meniskusa i koljena u zdravo stanje. Konkretno, tu se može raditi i o nekoliko mjeseci stanke.
Operacija, pak, može tako period skratiti i na samo četiri tjedna, i to samo da se "riješi" ozljeda, tek onda bi mogao početi hvatati formu. Međutim, opet i tu postoje varijacije - na kojem se dijelu meniskusa ruptura dogodila, je li to bilo samo "čišćenje" ili se uklonio oštećeni dio meniskusa ili je, pak, trebalo šivanje. Ovisno što je u pitanju može se prognozirati vrijeme oporavka, ali to su informacije s kojima se trenutačno ne raspolaže, odnosno znaju ih samo Novak i njegov liječnički tim, pa se stoga ovako "na daljinu" može zasad samo nagađati o stvarnom stanju te razdoblju oporavka.
- Menisk ima nekoliko zona, ovisno o prokrvljenosti. Zona koja se nalazi uz samu zglobnu čahuru, periferni dio, ona je dobro prokrvljena i ako tu dođe do rupture, onda se menisk šiva, ako je prikladno - ističe primarijus dr. sc. Tomislav Smoljanović, naš brončani olimpijac iz slavnog veslačkog osmerca iz Sydneya 2000., danas izvanredni profesor na Medicinskom fakultetu u Zagrebu i već godinama jedan od najcjenjenijih hrvatskih ortopeda, s popriličnim brojem operacija meniskusa "u rukama".
- Da to zacijeli na pravi način otprilike treba, u prosjeku, šest tjedana, nakon čega je moguće vratiti se prijašnjim aktivnostima. No, ako je pukao centralni dio meniska, gdje nema krvnih žilica, a koji je upada između zglobnih tijela i stvara blokade, otekline i smetnje, onda se taj dio samo odstrani, što je postupak koji se zove meniscektomija. U tom slučaju oporavak ide brže, odnosno ranije se može vratiti u treninge i natjecanja, nego što je slučaj sa šivanjem meniska. Samo što se tu, s obzirom da se uklanja dio meniska, kasnije s vremenom mogu razviti neke degenerativne promjene, odnosno razvit će se brže nego što bi se razvile da menisk ostane cijeli.
Ubrzani protokol povratka
Koja god opcija bila u pitanju kod Đokovića, vjerojatno ga sada u bližoj budućnosti čeka hodanje na štakama, a onda protokol postupnog povećanja opterećenja koljena, dobivanja opsega kretnji, vraćanja muskulature i na koncu povratak u sport.
- Tako ide standardna procedura, ali jasno da bi Đoković, pretpostavljam zbog Olimpijskih igara i želje za što bržim povratkom, mogao probati nešto brži protokol. E, sad, koliko je to moguće ovisi jer biologija ima svoj ritam, koji mi možemo donekle ubrzati, ali ne preko neke granice - dodaje Smoljanović.
Iako se vrijeme oporavka profesionalnih sportaša razlikuje od "običnih" ljudi, ne treba smetnuti s uma da je Novaku 37 godina. To je nepobitna činjenica na koliko god dobroj fizičkoj razini bio i koliko god se brinuo o tijelu.
Menisci (medijalni i lateralni) zakrivljene su hrskavične polumjesečaste strukture (oblika slova C) u zglobu, koje služe kao amortizeri koji apsorbiraju opterećenje te doprinose stabilnosti koljena. Za tenis, u kojem su učestale promjene pravca kretanja, puno skokova, polučučnjeva, koji zahtijeva puno fleskibilnosti (a po tome je Đoković posebno poznat)... ne treba posebno naglašavati koliko je meniskus bitan.
- Ako je menisk šivan i dobro zacijeli, problem je riješen jer vraća se na isto kao prije. Ako je dio meniska i izvađen, neće sada imati taj problem u smislu pokretljivosti, ali, ponavljam, može u kasnijoj životnoj dobi imati neke degenerativne promjene. Za tenis, u obje solucije, potpun je oporavak izvjestan. Postoji cijeli niz sportaša koji su imali takve ozljede i vratili se skroz normalno sportu bez problema. Vjerujem da će se i on vratiti i to vrlo brzo.
No, sigurno ne na Wimbledonu jer travnati Grand Slam počinje za 24 dana, pa je igranje tamo gotovo nemoguća misija. Za pretpostaviti je kako Đoković više cilja povratak na Olimpijskim igrama, jer u bogatoj riznici trofeja nedostaje mu još samo olimpijsko zlato. Igre počinju za malo više od sedam tjedana, odnosno teniski turnir 27. srpnja, ali jasno je da će i biti utrka s vremenom, ako i sve u međuvremenu bude teklo u redu i prema očekivanjima.
Jer, dovoljno je samo pogledati i primjer našeg Marina Čilića. On je također još u siječnju prošle godine operirao meniskus, konkretno šivao ga je - uz razliku što je kod njega bila riječ o lateralnom, ne medijalnom - ali proces oporavka odužio se puno više od očekivanja. Prvo se nadao biti na terenima četiri mjeseca poslije operacije, ali ispostavilo se da je trebalo šest mjeseci, no i to je bilo prebrzo pa je odmah morao na novu stanku. Bilo je i nazadovanja u rehabilitaciji, pa je morao nedavno na još jednu operaciju, pa ga tako još uvijek nema na teniskim terenima.
I Rogeru Federeru prva operacija koljena 2016. godine bila je uklanjanje dijela oštećenog meniskusa. Imao je tada 35, dakle bio je dvije godine mlađi nego što je Đoković sada. Uspješno se, doduše, vratio Federer, igrao sljedeće tri godine na vrhunskoj razini, štoviše osvojio još tri Grand Slama, ali s vremenom su se problemi taložili i počeli se manifestirati nešto malo kasnije, da bi ga na kraju upravo koljena otjerala u mirovinu, sa 40 godina.
Kakva sudbina čeka Novaka Đokovića ostaje za vidjeti. Ova nesporedna je da nakon 39 uzastopnih, odnosno rekordnih ukupno 428 tjedana, u ponedjeljak više neće biti broj 1 na svijetu.