Kad su Valent i Martin Sinković u Tokiju 29. srpnja 2021. osvojili olimpijsko zlato u dvojcu ‘bez’ rekli su “to je to, nikad više u dvojac ‘bez’, vraćamo se u dvojac na pariće”. Bila je to odluka koja nikoga nije iznenadila jer premda su i u dvojcu ‘bez’ osvojili sve što se osvojiti može, nikad nisu skrivali kako su se ugodnije osjećali u dublu ili svaki s dva vesla u rukama. Ali “nikad” je, pokazalo se i na njihovom primjeru, vrlo nezgodna riječ.
Vrlo brzo nakon što su na Svjetskom prvenstvu u Beogradu u rujnu 2023. osvojili svjetsko srebro u dvojcu na pariće i izborili olimpijsku kvotu za Hrvatsku u ovoj disciplini, odlučili su još jednom odbaciti po jedno veslo i vratiti se u dvojac ‘bez’. Ovaj put je to bilo potpuno iznenađenje čak i u veslačkim krugovima, a oni su razlog za još jednu promjenu discipline objasnili vrlo jednostavno:
- Procijenili smo da u dvojcu ‘bez’ imamo veću šansu osvojiti olimpijsko zlato u Parizu.
Svoje treće i hrvatsko treće jer nitko osim Valenta i Martina Sinkovića u hrvatskom veslanju nije stajao na najvišoj stepenici olimpijskog postolja.
Njihova procjena se temeljila na činjenici da su se Nizozemci Melvin Twellaar i Stefan Broenink prošle godine izdvojili kao najbolji dubl, teško uhvatljiv, a u dvojcima ‘bez’ nije bilo posade koja je tako odskakala od ostatka konkurencije. No, povratak u društvo iz kojeg su odšetali kao olimpijski pobjednici nije ispao onakav kakav su braća Sinković očekivala.
Poznanj korak u pravom smjeru
Prvi Svjetski kup u travnju u Vareseu 4. mjesto, iza Britanaca, Švicaraca i Danaca. Europsko prvenstvo samo dva tjedan kasnije opet 4. mjesto, a Britanci opet prvi. Srebro je završilo u rukama nove i mlade posade Rumunjske, a broncu su dohvatili Švicarci. Tek su u Poznanju sredinom lipnja Sinkovići dohvatili prvu medalju ove godine, totalno neobično za njih, ali opet nije bila zlata iako u Poljskoj nije bilo Britanaca. Švicarci su bili prvi, Sinkovići drugi, a Novozelanđani treći.
Poznanj je bio korak u pravom smjeru, ali njihove ambicije su veće, a vrlo brzo ćemo saznati je li ovakav početka sezone bio samo netipično, ali ne i previše bitno vrludanje na njihovom iznimno uspješnom sportskom putu. Olimpijske igre u Parizu su pred vratima i samo će ono što se napravi na njima biti doista važno ove godine.
Sinkovići su u petak završili pripreme na Perući, tamo gdje su kovali sve svoje najveće uspjehe, a stanje je...
- Puno smo napravili u tehničkom dijelu, ali sigurno i u fizičkom jer smo radili teške treninge, na višem tempu, standardno kako radimo pred važno natjecanje. Zadovoljni smo s obavljenim pripremama - kaže Valent Sinković i dodaje:
- Uvjeti su bili super, nismo imali nikakvih problema ni s nekim ozljedama tako da smo sve mogli normalno raditi.
No, nešto je ipak bilo drukčije u odnosu na većinu dosadašnjih priprema. Odnosno, uz Nikolu Bralića je s vama bio i Marko Banović, i sam svojevremeno dvostruki olimpijac (1992. i 1996.). Zašto ste priključili i njega?
- Marko je već bio s nama i prije Tokija i to se super pokazalo, dobro je imati uz sebe nekoga tko je bio vrhunski veslač, tko super poznaje tehniku i zna kako je sve to iznutra jer je dugo godina uspješno veslao upravo u dvojcu ‘bez’. Pokazalo se to dobro uoči Tokija, a i sad je isto bilo super. Podijelio je s nama neka svoj iskustva, dao svoja viđenja i to dobro dođe kad ti netko iz vana ukaže na neki stvari. Mi smo dugo zajedno pa je dobro kad dobijemo pogled od nekoga sa strane. Naravno, Brale je onaj koji sve to odobrava ili ne odobrava, ali suradnja je super.
Prema Parizu 20. srpnja
Logično je očekivati da će nakon dugačkih priprema na Perući predahnuti dan-dva, ali Sinkovići to ne rade.
- Od 11. do 20. srpnja ćemo trenirati u Zagrebu i onda 20. putujemo u Pariz. Što je bilo od pauza bilo je, nemamo mi običaj napraviti makar kreću pauzu tako blizu velikog natjecanja. Samo smanjujemo količinu treninga, ali uvijek smo u čamcu. Specifično je dosta, moraš stalno biti u čamcu radi tehnike, osjećaja i svega, ali nije nam to neki problem.
Navikli su i paše im, odnosno rade po receptu s kojim su došli do svih svojih velikih medalja.
- Da, definitivno. U olimpijskoj godini se nema što isprobavati i kemijati, pogotovo ne na zadnjim pripremama. Što si do sada radio i što se pokazalo dobrim, to je to.
Na prvim Igrama ste bili prije 12 godine. Koliko je drukčije sada u odnosu na London, ali i Rio ili Tokio?
- Drukčije je jer se prvi put događa da ne idemo na Igre kao favoriti. Na prethodne Igre smo uvijek išli kao favorit, izraziti favoriti, tako je bilo i s četvercem u Londonu i kasnije u Riju i Tokiju. U tom smislu je najveća promjena.
Zaostao je samo djelić sekunde i dodao...
- Moram priznati da je bolje biti favorit.
Ali tada je i pritisak veći?
- Mi nismo osjećali nikad neki preveliki pritisak zato što smo bili favoriti ili zato što smo nešto morali. To nam nikad nije predstavljalo problem, baš suprotno. Kad si glavni favorit znaš da ako odradiš svoje najbolje, nitko te ne može pobijediti. A sad ne možeš biti u to siguran, s obzirom na rezultate i sve što se događalo ove godine.
Što ne znači da su u međuvremenu spustili letvicu. Nisu, i dalje idu po zlato. Čini li vas se ono bliže nego što se činilo u prvom dijelu sezone koja nije bila rezultatski na razini na koju ste nas navikli?
- Sigurno smo puno bolji sad nego što smo bili u prvom dijelu sezone, ali koliko smo bolji i što to znači u odnosu na konkurenciju, to je dosta neizvjesno. Ne mogu to sad znati, za razliku od Rija ili Tokija kad sam znao da oko odveslamo najbolje što možemo, ne može nas nitko pobijediti.
Ali iako nisu u situaciji u kakvoj su bili uoči Rija ili Tokija...
- Vjerujem i dalje da mi možemo svakoga pobijediti i to ne bih skrivao, ali da bih sad mogao reći “pobijedit ću svakog”, to ne mogu. Tako je sad ispalo na kraju, idemo i mi u Pariz s određenom nepoznanicom. Dobro se osjećamo u čamcu i dobro ide čamac, ali utrka je nešto sasvim drugo. Mi još ove godine nismo sastavili pravu utrku u dvojcu, ali taman je dobro vrijeme da to napravimo.
Ništa nam ne fali u karijeri
I dalje mislite da je odluka o povratku u dvojac ‘bez’ bila prava odluka i da možete do zlata zbog kojeg ste i promijenili disciplinu?
- Vjerujem da je moguće osvojiti zlato, a sad je li bila najbolja odluka... To nikad nećemo sa sigurnošću znati jer tko zna kakvi bismo bili u dublu u ovom trenutku.
Jeste li imali dvojbi posljednjih mjeseci kad rezultati nisu potvrđivali ispravnost vaše procjene i odluke? Je li vam došlo u misli “možda ipak nismo trebali...”
- Došlo mi je, kad smo bili četvrti u Vareseu, pa onda opet četvrti na EP, pa ne znaš što ćeš, kako ćeš. Naravno da mi je došlo, ali nikad u smislu “da sam u dublu, sad bih bio taj i taj”. Lakše je gledati neku disciplinu kad nisi unutra, pa si računaš “ovi ne mogu brže od toga, ovi nam nisu nikada zaprijetili ozbiljno”, ali vraga, to se sve mijenja iz godine u godinu.
Kako god, sad više o tome i nema smisla razmišljati.
- I dalje mislim da je odluka bila rezonska, ajmo tako reći. Makar i ne uzeli medalju, treba probati u životu. Ako se dogodi i da ne uzmemo medalju, ne mislim da ću plakati zbog te odluke.
Zato što već ionako imate sve što se može osvojiti?
- Da, ništa nam ne fali u karijeri.
Ali će se boriti do kraja da tu karijeru još obogate. I dodaju još jedno olimpijsko odličje u kolekciju...
- Ja sam uvjeren da ga možemo osvojiti, ali svašta se može dogodit. Prije smo pobjeđivali svakoj utrci i na to smo se navikli, sad više nije tako, ali to je i normalno, moralo je doći do toga, no vjerujemo da u našem najboljem izdanju možemo sa svima boriti. Možda to i nije realno, ali tako razmišljamo, a vrlo brzo će se vidjeti jesmo li u pravu ili ne.
Kad ste počinjali, lak i kad su počele stizati prve velike medalje, jeste li sanjali da biste jednog dana mogli imati tri olimpijske medalje i boriti se za četvrtu?
- Nikad. Ni blizu. Uvijek sanjaš otići na Olimpijske igre, osvojiti medalju, ali ne sanjaš osvojiti nekoliko medalja. Možda bih sanjao tako nešto da sam rođen kao Britanac, ali u Hrvatskoj.... Ne, nikad nisam sanjao tako nešto jer to bi bili totalno ludi snovi. Netko je prije tebe osvojio i znaš da se može, ali vrh svega je bio osvojiti jednu olimpijsku medalju, ne tri ili četiri.
I sad je kao da idem na prve
Koliko god je svima nastup na Igrama ostvarenje sna, mnogima je to i ogroman pritisak. Ne i Valentu, on obožava Igre i sve vezano uz njih, potpuno uživanje u kompletnom događaju...
- I sad se osjećam kao da idem na svoje prve, a ne na četvrte Igre. To je toliko posebno, toliko lijepo. Ne osjećam neki pritisak, nego jedva čekam doći tamo, družiti se s ostalim našim sportašima, trenirati, natjecati se... Meni je to super, cijeli taj doživljaj Igara i zato i idemo čim se otvara Olimpijsko selo.