Oliver Zeidler je došao u Pariz kao dvostruki uzastopni svjetski prvak, skifist koji dominira ovom veslačkom disciplinom posljednjih godina i logično, bio je glavni favorit za olimpijsko zlato, ali... Njemački dvometraš je iza "zaleđenog" izraza lica, koje ne otkriva emocije kad ga fiksira kamera, skrivao japansku noćnu moru koju je poput nevidljivog plašta vukao za sobom tri godine. I u Tokio 2021. je došao kao favorit, već je imao jedan naslov svjetskog prvaka iza sebe, ali zapeo je na valovima u olimpijskom polufinalu i nije niti prošao među one koji se bore za odličja.
U međuvremenu je 28-godišnjak, koji se veslanju okrenuo nakon što nije izborio mjesto u njemačkoj plivačkoj reprezentaciji za Igre u Riju 2016., postao tehnički bolji, iskusniji, psihički jači, ali koliki je uteg nosio na leđima najbolje je pokazala polufinalna utrka u Parizu. Utrka koju je odradio kao da ne postoji još jedna i ušao u cilj s najboljim vremenom ikad izveslanim u ovoj disciplini na Igrama. Veslao je doslovno kao da bježi od demona koji su ga mučili tri godine i to je na kraju i priznao...
- Nakon polufinala sam osjetio beskrajno olakšanje.
Otresao je teret s leđa ili utopio one demone i maksimalno uživao u finalu. Ništa ga više nije moglo poljuljati, pa ni čak sat vremena kašnjenja finalne utrke budući da je jedan od finalista, kasniji srebrni Yauehni Zalaty, zapeo u prometu.
Na stazi u Vaires-sur-Marneu niti jednog trenutka nije bilo sporno tko će uzeti zlato, a u cilj je ušao s više od 5 sekundi prednosti.
- Finale je mentalno bio jako lagano za mene. Samo sam želio uživati i to sam i učinio. Napisao sam svoju priču ispočetka.
Utrka mu je možda bila mentalno lagana, ali koliko mu je značila i kolike su emocije kuhale iza njegove mirne fasade vidjelo se nakon što je završila. Suze kad je dobio odličje, suze tijekom njemačke himne i dugačak, dugačak zagrljaj s djevojkom, belgijskom veslačicom Sofijom Meakin.
- Ovo je utrka za vječnost. Uživao sam u svakim metru i prošla je kao san. Puno mi znači, jako puno nakon onoga što se dogodilo u Tokiju. To je bio jedan od najvećih udaraca u mom životu, gotovo me slomio. Razmišljao sam i o prestanku veslanja...
Izvukao se uz veliku podršku obitelji i trening po trening gradio jačeg i boljeg Olivera Zeidlera.
- I sad imam olimpijsko zlato a što smo radili svih ovih godina.
Ovo "mi" se odnosi na obitelj, a ključni čovjek je otac Heino, koji je njegov trener od kad je odlučio plivanje zamijeniti "obiteljskim poslom". Naime, i otac je bio njemački reprezentativac u veslanju, djed je bio veslač, teta je bila veslačica, sestra je veslačica. On je ipak poseban kredit dao mami...
- Njoj je bila najgore posljednje tri godine jer je tata praktično svaki trenutak u danu povodio sa mnom, sad će ga opet imati malo više za sebe.
Oliver je ujedno u obiteljsku riznicu dodao i treće olimpijsko zlato. Prvo je osvojio djed Hans-Johann Färber 1972. u Münchenu u četvercu s kormilarom, drugo teta Judith Zeidler u osmercu 1988. u Seoulu. Djed, koji je 1947. rođen u slavonskom mjestu Šljivoševci, ima i broncu u četvercu s kormilarom iz 1976., a teta broncu u osmercu iz Barcelone 1992.
- Nakon ovoga definitivno želim još - odmah je poručio, a s 28 godina ima dovoljno vremena popuniti obiteljsku kolekciju olimpijskih odličja.
Baš kao što to može i vjerojatno će učiniti i nova olimpijska pobjednica u ženskom samcu, Nizozemka Karolien Florijn. I ona je došla u Pariz kao velika favoritkinja i dvostruka uzastopna svjetska prvakinja u ovoj disciplini. I ne samo to, od kad je sjela u samac 2022. godine nije izgubila niti jednu utrku, a s olimpijskim zlatom je taj njezin niz protegnut na 33 utrke.
- Sanjala sam ovo od kad sam se rodila - rekla je 26-godišnja olimpijska pobjednica, a u njezinom slučaju ova rečenica i ne mora biti pretjerivanje jer mala Karolien je umjesto zvečka možda u rukama imala jednu ili dvije olimpijske medalje.
Tata Roland Florijn je prvu donio uz Seoula 1988. gdje je bio olimpijski pobjednik u dvojcu na pariće, a drugu, osvojenu u osmercu, iz Atlante 1996. Veslačica i olimpijka bila je i mama Antje Rehaag, koja je u njemačkom osmercu osvojila svjetsko zlato 1994. Nije onda nimalo čudno da su i djeca završila u veslanju, iako je Karolien, koja je i u Tokiju bila na olimpijskom postolju, ali u četvercu ‘bez‘ i sa srebrom oko vrata, prvo krenula na judo. No, nije mogla "pobjeći" od veslanja, baš kao ni njezin dvije godine mlađi brat Finn i u Parizu su oboje osvojili olimpijska zlata, ona u samcu, on u četvercu na pariće. Obitelj Florijn sad ima već četiri u svojim vitrinama, a po svemu sudeći neće na tome stati...
