Što su napravili, napravili su. Barem u Hrvatskoj, barem što se tiče pokusa i pripreme iza zatvorenih vrata opatijske dvorane Marina Cvetkovića. U subotu navečer reprezentacija će krenuti put Atene, u nedjelju i ponedjeljak će trenirati u pirejskoj dvorani Mira i prijateljstva da bi u utorak od 20 sati istrčali na megdan našem prvom protivniku, Sloveniji i Luki Dončiću.
Josip Sesar, izbornik Hrvatske stoga je analizirao do sada učinjeno i podijelio s nama svoje dojmove uoči borbe za olimpijsku vizu.
- U odnosu na lanjsko ljeto bilo je sada puno lakše. Jer nismo ništa trebali iznova postavljati, sada je trebalo ponoviti osnovne principe i putem uloviti onu sinergiju koja nas je krasila proteklo ljeto. I tu su opet Dario Šarić, Mario Hezonja, Ivica Zubac i Jaleen Smith napravili sjajan posao i povezali cijelu momčad. Uvijek ostaje teren na kojemu se trebaju uloviti idealan tajming, pronaći igrača u najboljoj poziciji, a i ako sve stane, opet na kraju ostaje individualni kvalitet, kojega, to je isto jasno, posjedujemo. Ukupno, jako sam zadovoljan onime što smo napravili do sada, zadovoljan sam kako smo radili, neke sitne ozljedice smo rješavali u hodu i spremni odlazimo za Pirej.
Brzo uhvatili ritam
Koliko su u uigravanju, iako je tu, jasno, bilo i skrivanja, pomogle utakmice protiv Poljaka i Brazilaca?
- Dobili smo od tih utakmica upravo ono što smo željeli. Poljska je jaka europska reprezentacija, jako dobro organizirana, koja zna što želi na terenu i vrlo čvrsta, igra na rubu faula. Malo smo sporije ušli u utakmicu, što je bilo i razumljivo, s obzirom na to da smo izašli iz jakih treninga, ali smo onda u drugom dijelu pokazali dominaciju. Uspjeli smo se nametnuti kako ekstra kvalitetom, tako i momčadskom igrom, što će najbolje posvjedočiti 15 asista koliko smo imali u drugom poluvremenu, što jasno govori o tome kako nitko nije gladan poena, već traži suigrača u najboljoj poziciji. Brazil je, pak, bio protivnik pun atletizma, trkački, fizički i skakački sjajna momčad. Brzo smo uhvatili ritam i bez većih problema riješili pitanje pobjednika uz briljantnu partiju Hezonje, ali i briljantnog Šarića koji je koketirao s triple-doubleom. Uspostavili smo hijerarhiju unutar momčadi i nakon toga se posve okrenuli našem prvom protivniku Sloveniji.
Jesu li tom izvedbom kontra Brazila Hezonja, Šarić, Zubac i ostali poslali i poruku našim protivnicima?
- Ne gledam to tako, moj je cilj bio da uhvatimo ritam utakmice i da imamo jasno određenu hijerarhiju unutar momčadi. I tu su mi doista puno pomogli, kao i lani, Mario, Šiši, Ivica i Smith. Mi se nismo bavili time da nekome šaljemo poruke, na nama je da radimo svoje. Još uvijek nismo u fazi da pričamo o tome što će biti za 15, 20 dana, mi o tome nemamo pravo pričati. Na nama je da se fokusiramo samo na Sloveniju, iza koje odmah dolazi Novi Zeland.
Velika zamka
Koliko će velika zamka biti malo vremena između dvije, nadamo se uvodne utakmice, u Pireju. Sa Slovencima igramo u utorak navečer, a u srijedu popodne već nas čeka Novi Zeland, koji će biti odmoran i sve baciti na tu utakmicu?
- Jako je to velika zamka. I da se igra prva utakmica protiv slabijeg protivnika od Slovenije moraš imati poštovanje i respekt, a ne kad pričamo o jednoj od najboljih reprezentacija za koju igra Luka Dončić, jedan od najboljih na svijetu. Međutim, to je turnir, takav je sustav natjecanja i nemamo pravo razmišljati je li moglo biti drugačije. Svaka je utakmica priča za sebe. Čim završi ogled sa Slovenijom, tu se utakmicu mora staviti u zaborav, posve se okrenuti Novom Zelandu. Barem što se tiče igrača, a stožer i ja ćemo analizirati ono što je bilo i pripremiti najbolje što možemo ono što dolazi.
Što bi mogla biti hrvatska šansa u Pireju, što bi moglo biti ono što drugi neće imati na ovom turniru?
- Mislim da je naša najveća šansa to što smo momčad. Normalno je da imamo vrhunske individualce, koji su stanju odvući utakmicu u smjeru koji mi želimo, ali naša šansa mora biti momčad, moramo igrati timski, to je naš put.
Možemo li mi biti više momčad od naših protivnika?
- Na tome inzistiram od prvoga dana. Ne od početka ovih priprema ili od početka lanjskih priprema, nego otkako sam preuzeo funkciju izbornika. I tu se ne radi samo o igračima, nego i o nama na klupi, liječničkom timu, svima. To je ono na čemu inzistiram. Košarka je timska igra, nije to individualni sport. U takvom sustavu uvijek iskoči pojedinac, poput Hezonje kontra Brazila. Ali, pogledajmo, kad smo već i kod te utakmice, kakvu je statistiku imao Šarić, kako je odigrao Zubac, kakav su defenzivni doprinos dali Krušlin, Smith, kako su pritiskali protivničke playeve Borna Kapusta i Goran Filipović. O tome govorim.
Nadamo se svi da će Hrvatska dospjeti u polufinale pirejskog turnira, a onda bi dohvatila i dva slobodna dana uoči vikenda odluke.
- U startu je malo teže, ali to je možda i bolje nego da teže dolazi kasnije. Ovako su tu dvije utakmice pred nama, tu ćemo odigrati najbolje što možemo i onda dohvatiti dva slobodna dana. Pripremali smo da to tako bude.
Lani protiv Luksemburga
Ne samo naši nositelji, nego i ostatak momčadi već imaju iskustva igranja protiv velikih igrača. Već je na suprotnoj strani bio Dončić, čak i Antetokounmpo. Ipak, hoće li tu biti impresioniranosti?
- Ne gledam to tako. Luka Dončić ima iza sebe sjajnu sezonu, svake se sezone diže u igračkoj vještini, svojoj klasi, ali mi dolazimo tamo odigrati utakmicu pet na pet. Imamo iskusne i dobre igrače, imamo ljude u postavi koji igraju na najvišoj razini, ali i one koji igraju istu razinu kao većina protivničke reprezentacije. Tu straha ne smije biti, može to biti samo okidač u želji da se dodatno dokažeš.
Vjerojatno neće otkriti tko je osoba koja će biti zadužena za uštopati Luku Dončića?
- Ima tu više opcija. I postoje tu i drugi igrači, iako znao da će Dončić završavati 80 posto slovenskih akcija. Imamo dvije, tri opcije za pokušati mu smanjiti postotak realizacije.
Josip Sesar je djelovao spokojno. Kao čovjek koji je do ove etape odradio cijeli posao onako kako se nadao. Uostalom, iza njega je ostalo, što službenih, što prijateljskih 16 utakmica na klupi Hrvatske. Uz 15 pobjeda i samo jedan poraz, onaj od Francuske iz veljače u Brestu.
Na čelu je ekspedicije hrvatske košarke koja će u subotu navečer krenuti po san kojega se u ovo vrijeme lani nitko nije niti usudio sanjat. Tada smo se, naime, sjetite se, spremali za utakmice protiv Luksemburga i Irske...