'Živim najljepše dane, a nedavno smo bili sretni i kada bi dobili nešto za ručak'

Zadnjih ga se dana moglo vidjeti na zagrebačkim ulicama, Mario Maloča došao je kući. Zagrepčanin po rođenju, i po življenju, ali istovremeno i kapetan Hajduka. Nije čest slučaj, definitivno, ali Maloču u Zagrebu ionako svi znaju kao hajdukovca. Njegov otac u Dubravi, inače žestokom Dinamovu kvartu ima kafić, među inima na zidu visi i Maločin Hajdukov dres. Nikad nikakvog problema nije bilo...

- Stvarno nikad ništa. Sve je normalno, evo, sad sam tu u Zagrebu, nemam ni najmanjih problema - pričao nam je Maloča poslije sastanka kapetana hrvatskih klubova s predstavnicima nogometnog sindikata.

Iako svi na Poljudu oslikavaju jesen vedrim tonovima, jer polufinale Kupa i drugo mjesto na ljestvici više je od očekivanja, teško je zaboraviti da su i Bijeli bili u vrlo teškoj financijskoj situaciji, novca nije bio niotkud.

- Je, stvarno je bilo loše, bili smo gladni. Bilo je dana kad smo bili sretni jer je bilo ručka na stadionu pa smo mogli besplatno jesti. Sad je taj kredit spasio stvar, ja vjerujem da slijede bolji dani, ovaj kraj polusezone to i najavljuje. Baš smo dobro izgurali tu jesen, malotko nam je vjerovao.

Uz ostalo, Maloča je ubilježio i jedan nastup za reprezentaciju, upravo na Poljudu, a u 2012. postao je i Hajdukov kapetan. Dakle, je li bilo onih koji su se iznenadili, s obzirom na mjesto rođenja?

- Ne, nije, svi znaju da sam ja hajdukovac od malih nogu, otac mi je Dalmatinac, nema tu previše iznenađenja. A i s obzirom da sam već godinama u Splitu, ipak sam tamo već doma. Što više razmišljam, sve sam bliže odluci da jednoga dana kad završim karijeru ostanem živjeti u Splitu.

Ali, u idućim će se sezonama od Hajduka očekivati i trofeji, ne samo emocije.

- Predviđam da bi ova momčad za dvije-tri sezone, možda i prije, ako se sve poklopi, mogla doseći vrhunac i biti vrlo kvalitetna i dobra. Naravno, pod uvjetom da ostanemo na okupu, da se ne osipamo. Ne bih imao ništa protiv da tako bude, da svi ostanemo na Poljudu i pokušamo napredovati.

OPŠIRNIJE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SN-a!