Zanimljiv podatak: Barça je utakmicu počela s pet svojih igrača, Real nije imao baš niti jednog

Taj princip prema kojemu Real Madrid živi u debeloj sjeni Barcelone vlada "la ligom" od 2008. godine, u međuvremenu je najtrofejniji svjetski klub osvojio samo jedan naslov nacionalnog prvaka pod vodstvom Josea Mourinha, a posljednji "clasico" sugerira da se trend neće tako brzo promijeniti. I zato ne čudi da je frustraciju zbog godina života u trofejnom ledenom dobu madridska publika u subotu kanalizirala prema glavnom arhitektu projekta. " Florentino, odlazi!", grmjelo je s tribina dok se spuštao zastor na repriznu predstavu. Kamera je uhvatila predsjednika Pereza kako širi ruke u potrazi za nekim suosjećajnim pogledom u svečanoj loži, ali nije našao raspoloženog partnera.

Zašto Florentino Perez, a ne Rafa Benitez kojemu su u uvertiri klupski kroničari namijenili ulogu Pedra spremnog za vješanje? Vjerojatno stoga što je Realovih prvih jedanaest za "clasico" birao predsjednik ili su barem takvu predstavu o klupskoj svakodnevici kreirali mediji. A Perezova je logika jednostavna, uvijek ista i stane u devizu "igraju galacticosi". Ravnoteža u momčadi, forma igrača, komplementarnost tandema i slična papazjanija s trenerskih seminara pada u drugi plan kada s druge strane stoji Barcelona. Tada se Isco seli na klupu jer treba pronaći mjesto Jamesu i nema prostora za "razarače" poput Casemira jer kako onda uglazbiti Benzemu u napadu itd. Uzgred, Rafa Benitez nije se poslije utakmice trudio pomoći svojem predsjedniku.

Benitez je u pravilu zagovornik sustava 4-2-3-1, taj se raspored u nekoj elastičnoj interpretaciji mogao iščitati i u subotu (Benzema istureni napadač, iza njega trozubac Bale - James - Ronaldo), ali u praksi je to bila priča o velikom taktičkom neredu i igri u formaciji 4-2-4. Real se branio mlakom zonom, takvom "kamilicom" od obrane da je prvi pogodak Barca zabila nakon nevjerojatna 24 neprekidna dodavanja, a kada bi se nekako dočepao lopte, nije imao odgovor na agresivnost Barcinih veznjaka. Vidjelo se to dobro prilikom drugog pogotka "blaugrane" kada je Modrić prihvatio loptu na svojoj polovici i izvjesno vrijeme tražio izlaz iz obruča, no na obzoru nije bilo suigrača koji bi priskočio u pomoć. Suarez ga je ubrzo razoružao, sijevnula je kontra i Neymarov gol za 2-0.

Dok se Real suočava s ozbiljnom krizom, a Florentino Perez važe je li došlo vrijeme za Zidanea, Barcelona na drugoj strani zbraja profite od pobjede. Šest bodova prednosti pred Realom u ovoj fazi "la lige" nije za podcjenjivanje, ali u prvenstvenom maratonu do cilja treba podijeliti još 78 bodova i zato je matematika suvišna. Puno veći profit trenutačno je povratak Andresa Inieste (31) nogometu kakav je nekada igrao. On je već neko vrijeme živio na lovorikama i igrao na autoritet iz starih dana, da bi u subotu eksplodirao suptilnim potezima, asistencijama, pogotkom.

Neymaru i Luisu Suarezu nije trebalo toliko vremena, oni su raketni pogon uključili još 26. rujna kada je Leo Messi potrgao ligamente koljena. Strijelac 14 golova ove sezone, Suarez je bez Messija na terenu zabio 11 puta, a isto toliko golova u međuvremenu je nanizao i Neymar. Na tom iskušenju pubertetskih se pogrešaka otarasio Sergi Roberto, veznjak koji napokon počinje vraćati Luisu Enriqueu debeli kredit iz prethodne sezone. Još jedna bitna razlika u usporedbi s Realom: megazvijezde u Barcinoj svlačionici nisu stabla baobaba pod čijim krošnjama nužno vene domaće cvijeće. Barcelona je u subotu počela meč s petoricom izdanaka La Masije: Pique, Alba, Busquets, S. Roberto, Iniesta. Real nije imao niti jednog igrača iz "cantere".