Split je, kako su nas braća Slaven i Jozo Žužul navikli, radi u tišini, ali radi kvalitetno. Iz Parka mladeži od standardnih je igrača otišao tek Duje Čop i to u Dinamo. Svi ostali koji su mogli otići, ostali su. Prije svih, kao kamen temeljac, Ivica Križanac kojega nije slomio zov Hajduka nego je održao riječ danu Žužulu i sada je definitivno da će karijeru završiti u crvenom dresu Splita. Ostao je i Križančev najbliži partner u obrani, Velimir Vidić, pa Ante Vitaić i na kraju Filip Marčić. Svi su oni bili bez ugovora nakon završetka sezone, bilo je razgovora s drugim klubovima, međutim, u konačnici je pobijedio Split.
Split je kupovao ciljano ( Aljoša Vojnović, Mario Kvesić, Tomislav Radotić, Matej Petrović), pa i nakon provjere ( Muris Pirić), ali i spremno pokvario posao Hajduku da bi došao do kapitalca, kamerunskog napadača Henrija Bellea, pokazujući se još jednom spremnim reagirati u skladu sa zakonima nogometnog tržišta kad se za to ukaže prilika. Mnogi se pitaju odakle Splitu novac, ali to nije tema ovoga teksta. U Splitu se zna gazda, očito u Parku mladeži znaju gdje su im limiti.
Kad smo već kod limita, jasno je da će ulazak u europsko natjecanje biti minimum minimuma u ovom prvenstvu. Možda i napad na trofej, kroz Kup natjecanje to je uvijek nekako lakše izvesti. Nitko to neće glasno reći, iako nismo sigurni da će Slaven Žužul dugo šutjeti o krajnjim ambicijama.
Nedavno je Marčić rekao nešto vrlo zanimljivo:
- Zašto mi ne bismo mogli s Križancem napraviti ono što je uspio Zagreb s Olićem?
Možda to zvuči suludo, ovo je era Dinama kojoj se ne nazire kraj, ali Split definitivno želi biti konkurentan do samoga kraja. U prvenstvu i Kupu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....