Jedan trener starije generacije znao je nakon velikih uspjeha sjesti na vespu i provozati se do centra grada. I po njemu. Dok jednom nije zamalo pao pod tramvaj i shvatio kako su autogrami i fotografije ipak bolji način odavanja počasti.
- Možemo se naći u kavani Central, oko 10. Tamo ima malo mira, malo je skrivenije, znate, inače stalno netko prilazi, nešto pita...
Predložio je vrijeme i mjesto Vahid Halihodžić. No, danas više nema ni kavane Central, njezino je mjesto zauzeo neki cocktail-lounge ili kakav već bar. A teško da nešto prije podneva, u jeku turističke sezone, u danu tmurnom poput tog četvrtka, kad nitko nije na plaži, može biti i mira u samom središtu rive u Makarskoj.
- Vidite, stalno telefon, stalno ljudi zovu, pitaju, nude. Četiri dana sam ovdje u Promajni, ne mogu reći da sam se odmorio. Već u petak (jučer, nap.a.), idem u Pariz.
A kamo onda, koja je sljedeća postaja?
- Možda ćete znati već do kraja tjedna! Možda i sutra (jučer, nap. a.) navečer. Imam ponuda, zovu klubovi i selekcije, ali jedna bi mogla biti prava, nemoguća za odbiti. Kakva se dobiva jednom u životu. Ili nikad.
Zar je Trabzonspor tako cijenjen u trenerskom svijetu?
- A ne, nije Trabzon. Iako, moram reći, Trabzonu sam se već obećao. Kad sam bio tamo prošli put, na odlasku mi je današnji predsjednik Ibrahim Hacıosmanoglu rekao da će jednom biti predsjednik i da će me vratiti u klub. Još me lani zvao da dođem, nudio mi i da paralelno vodim Alžir i Trabzon, ali nisam na to pristao. I načelno mu rekao da ću doći nakon Alžira. Ali, sad bi na stolu mogla biti strašna ponuda, od jednog od najbogatijih klubova na svijetu.
Sigurno PSG, sto posto...
- Ne, nije Francuska.
Liga prvaka?
- Da! Ne samo da igra Ligu prvaka, već je želi i osvojiti. Nemojte pokušavati, ne mogu reći, uskoro će se znati.
Nije tajna da se Vaha i danas čuje s ljudima iz Dinama, poglavito sa Zoranom Mamićem.
- Zove me on i pita za neki savjet, ja mu ga rado dajem. Mislim da i uglavnom uvažava moje mišljenje. A vidim da je i on sad počeo pametovati, komentirati na televiziji, ha-ha. Zvao me nakon te emisije u jedan sat iza ponoći, to mu je i slično. Jednom su on i Halid Bešlić bili zajedno, sjetili me se u tri ujutro i zovu. Pitaju: “Vaha, gdje si, što radiš?” A gdje bih, molim te, bio u tri ujutro. Tako mi jedan alžirski novinar neku večer u dva ujutro pošalje poruku: “Imate sekundu, samo jedno pitanje...?” Evo, alžirski novinari i Zoki, samo se oni usude zvati usred noći, ha-ha.
Zdravko se još nije javio?
- Nije. Ali znam da je i njemu drago zbog mojih rezultata. Uostalom, nekoliko je puta već javno rekao da mu je žao zbog onoga što je bilo. Ne zamjeram mu, bilo je to u afektu, takav je Zdravko.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....