Prema službenim informacijama na Maksimir je jučer ušlo točno 7.998 ljudi. Nama je izgledalo više, možda čak i 10 tisuća navijača. Ali dobro, “kentauri” broje, ne bismo se “šteli mešat”. Za nas je jučerašnji posjet čak i bio malo ugodno iznenađenje. S obzirom da se u tjednu koji je prethodio utakmici raspravljalo o visokim cijenama ulaznica, očekivali smo ipak manje hodočašće na maksimirske tribine.
Što kazuje jučerašnji dolazak ljubitelja Vatrenih na tribine? Valjda je jasno, Hrvatska se voli, Kovačevi dečki ljubimci su nacije, uopće nije važno protiv koga igraju. Priznat ćete, Maltežani baš i nisu neka atrakcija. Zato je maksimirska večer bila dosta značajna za hrvatski nogomet i nacionalnu vrstu. Nakon SP u Brazilu na kojem se Vatreni nisu proslavili, na prvoj sljedećoj utakmici, protiv skromnog protivnika koji nije nudio uzbuđenje i atrakciju, navijači su pohodili tribine u zgodnom broju. Sjetili smo se jednog transparenta koji se uvijek pojavljuje na utakmicama Vatrenih, “Ljubav koja ne može proći”. To je cijela istina. Naravno da atmosfera nije bila napaljena i motivirajuća, logično, takav je bio suparnik. Ali svejedno se čula podrška, navijanje, huk s tribina kod svakog centaršuta u šesnaesterac Maltežana.
Tribine su poskočile kad je Steve Borg odgurnuo Mandžukića i zaradio crveni karton. Na kraju prvog poluvremena Vatreni su ispraćeni zvižducima. Dosta glasnim. Tribinama nije bilo jasno da Maltežanima niti s igračem više nisu mogli ozbiljnije priprijetiti. S južne tribine začula se ona poznata “HNS...”, znate već što. Navijači su očekivali bolju Hrvatsku. Kad je nisu dobili, bili su ljuti i nezadovoljni. Tako to ide. Jasno, s ranim Modrićevim golom u nastavku krenuli su i poticajniji povici...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....