Tudor o krizi: 'Bolje biti peti s tinejdžerima nego drugi s prosječnim igračima'

Poraz u Rijeci teško su primili navijači Bijelih. Ne samo zbog golog rezultata, nego i zbog činjenice da je Hajduk upao u seriju loših igara koje su klub spustile na treće mjesto. Treba se pritom suočiti i s realnom slikom odnosa u HR nogometu, jer jasno da su Dinamo i Rijeka golemim ulaganjima napravili razliku. Nije ugodno navijačima Bijelih gledati takav razvoj zbivanja, a kakav je osjećaj biti trener Hajduka u trenutku kada se bilježi učinak od pet bodova u pet posljednjih utakmica gdje su pretrpljeni i porazi od Dinama i Rijeke?

- Osjećaj je jednako dobar kao i prije - odgovorio je strateg Bijelih Igor Tudor u startu našeg jednosatnog razgovora. - Isti je u smislu da se život sastoji od uspona i padova. Imao sam sreću da mi je Bog dao talent, pa sam igrao na visokom nivou i navikao se na pritisak. Onaj tko prođe devet godina talijanske lige zna što je pritisak, taj zna što su novinari, javnost i očekivanja. Cijela negativna priča koja se sada javlja oko Hajduka, mene malo dira.

Zašto vas malo dira?

- Ako pričamo o krizi Hajduka, onda moramo izvući statističke podatke. Mi smo u proljeće krenuli s četiri furiozne pobjede gdje su svi rekli “Hajduk igra top nogomet, Hajduk je vrh”. Nakon toga smo imali dva gostovanja u Puli i Osijeku. Svi znaju što se dogodilo na te dvije utakmice i tu smo izvukli dva remija. Poslije toga imamo poraze od Dinama i Rijeke, te dobru pobjedu protiv Zadra. To je cijeli rezime i tu nema krize. Imamo pet pobjeda u devet proljetnih utakmica.

Je li treće mjesto realni domet Hajduk, istina za Bijele ove sezone?

- Što je realno, ne želim reći. Zašto? Kada smo bili na prvom mjestu prošle jeseni, nisam govorio da Dinamo i Rijeka imaju bolji kadar, pa to neću govoriti ni danas.

Konkurentima ćemo se vratiti nešto kasnije, jer prvo se mora “počistiti” vlastito dvorište. Jadranski derbi na površinu je iznjedrio najviše zamjerki na sustav 3-5-2 kojeg je Hajduk prezentirao na Kantridi. Vratili ste se sustavu koji ste prošle sezone jednokratno promovirali na svojoj trenerskoj premijeri u svibnju 2013. godine.

- Ne čitam novine, ali naš glasnogovornik Ante Bilić mi je prenio kakvi su komentari nakon Rijeke. Zato ću opširno argumentirati priču o sustavu igre. Prije svega, većina ljudi koja priča o sustavima, malo poznaje materiju. Laicima je najlakše uočiti koji je sustav i onda ovisno o rezultatu kazati je li neki sustav dobar ili ne. Pola kritičara sigurno ne zna je li ofenzivniji sustav s tri ili četiri igrača u zadnjoj liniji. Druga stvar, iznenađen sam hrabrošću kako netko tko nije trener može reći da smo izgubili utakmicu zbog sustava. Pratim sve sportove, ali nikada se neću usuditi ući u diskusiju s nekim trenerom o njegovoj formaciji. Zato što trener koji vodi momčad najbolje zna što je u danom trenutku idealna formacija. Vincenzo Montella, s Fiorentinom, jedan od trenutno najboljih trenera u Italiji, stalno mijenja sustav s tri ili četiri u zadnjoj liniji. Pazite, gotovo svaku utakmicu miksa, ali nikada u Gazzetti dello Sport nećete naći kritiku da je zbog toga izgubio ili dobio utakmicu.

Rezultat jadranskog derbija bio je uistinu loš po Bijele, ali dojam raspadnute momčadi još je pojačao težinu poraza. Prvi put se Hajduku ove sezone u prvenstvu dogodilo da je momčad izgubila red i raspored.

- I mene je rastužila reakcija nakon isključenja. Nažalost, tu se vidio prosjek od 21 godine. Da su nam igrači od 27-28 godina, onda bi čvrsto stali otraga i ne bi ušli u velike probleme. Međutim, moji igrači me nisu mogli čuti. Da se to dogodilo prije poluvremena, onda bi imao mogućnost dati savjet. Ovako su pali pod atmosferom. Za ovu momčad to je bilo prvo pravo gostovanje u naelektriziranom ozračju. Osjetili su ogroman pritisak i pojedinci se nisu mogli s tim nositi. Nemaju iskustva prepoznati situaciju, jer unatoč igraču manje nastavili su igrati vrlo slično.

Osjećate li i osobnu odgovornost za raspadanje sustava i strmoglavog pada momčadi u drugom poluvremenu na Kantridi?

- Dogodio se psihološki blok iz kojeg se nisu mogli izvući. Iskustvo, osobnost i manjak kvalitete su došli do izražaja. Prvo pravo gostovanje gdje je bila domaća, nabrijana atsmofera. Jer, u Maksimiru nema nikoga, a na ostalim gostovanjima naši se navijači čuju glasnije nego domaći. Osobno? Uvijek je trener kriv, kao što je i zaslužan. Međutim, od početka je u Hajduku ista priča. Veliki je nesrazmjer između tradicije kluba i aktualnog kadra. To su dvije ladice koje se vade po potrebi. Kada nekome odgovara, onda se kaže, Hajduk nema kadar. Ako nekome odgovara druga priča, onda se kaže kako Hajduk ima veliku tradiciju.

Je li segment pojačanja ključna prevaga? Kramarić i Krstanović u Rijeci, Soudani i Fernandes u Dinamu, a Iluridze i Abduholikov nepotvrđena pojačanja za Bijele.

- Ne želim pričati na taj način, jer da prihvatim tu priču, onda bi ispalo da kukam, da mi ne valjaju igrači. A kada smo bili prvi, sve je bilo sjajno. Zato moja razmišljanja ne idu u tom smjeru.

Ima li uopće smisla dovoditi u Hajduk igrače koji su samo prinove, a nikako ne pojačanja?

- Hajduk je siromašan klub i ne može skautirati igrača šest mjeseci. Možemo pogledati igrača u utakmici koju igra protiv nas, kao što je to bio slučaj s Iluridzeom. Istina je, uzimamo besplatne igrače, ali ne možemo znati da će Iluridze imati četiri ozljede prednje i zadnje lože. Hajduk to ne može znati, jer nema sredstava da bi to saznao - rekao je Tudor i potom otkrio svoju temeljnu ideju:

- Moja razmišljanja idu u tom smjeru da je bolje biti peti ili šesti u prvenstvu, ne ići u Europu, a igrati s igračima od 17-18 godina koji mogu biti vrhunske klase. Bolje je tako nego igrati s dobrim igračima, da ne kažem prosječnima, s kojima ćemo biti drugi ili treći. Mi stalno pričamo o Europi, a onda dođemo u Europu i ne dobijemo nikoga, jer nemamo kadar. Rijeka je prošle nedjelje bila bez pet najboljih igrača i njima se to nije osjetilo. Nama dva-tri nedostaju, dva tri su izvan forme i sve se odmah osjeti.

Jeste li ponosni na ostvareno u sezoni?

- Ne mogu reći jesam li ponosan. Radim najbolje što mogu. I griješim, kao i svi. Nastojim ispraviti pogreške, a cilj mi je prenijeti nešto na momčad što se može vidjeti u nedjelju. U godinu dana je bilo više dobrih nego loših stvari. Uvijek je najvažnije vidjeti što momčadi najviše odgovara. Puno radimo, ali treba vremena za pomak.