Treneri u borbi za finale: ‘Šljakerski’ Chelsea i Atlético ili artisti iz Reala i Bayerna?

U bubnju Lige prvaka ostala su četvorica trenera, svi latinskih korijena, ali sasvim različitih trenerskih filozofija.

Favorit je još uvijek Josep Guardiola, najbolji učenik Johana Cruyffa. U Barceloni je sve gradio na Messiju i Iniesti, u Bayernu su Ribery i Mandžukić, igrači koji igraju u “petoj” brzini. Jose Mourinho, trener koji jednako dobro prevodi Shakespearea na portugalski kao što i postavlja taktičke zamke trenerima, sklon je trikovima, “pili” naopako, vrlo vješto barata riječima, izbrusio je metodu pritiska do savršenstva. Carlo Ancelotti, lovac na “Decimu”, školovan u Italiji, dobro se nosi sa svlačionicom punom zvijezda od stotinu milijuna eura.

Apsolutni hit

Međutim, najmarkantnija figura je Diego Simeone, Argentinac, svojedobno suigrač Davora Šukera iz Seville, koji je svoju pasju narav udahnuo Atléticu iz Madrida. Njegova momčad je apsolutni hit Lige prvaka. Koliko je trener važan potvrdit će upravo njegov primjer, bez dvojice najboljih igrača (Arda Turan i Diego Costa) nokautirao je Barceloninu “zvjezdanu prašinu”, Messija, Neymara, Iniestu, Xavija...

- Nogomet koji igra Atlético nije atraktivan kao Barcelonin ili Bayernov, međutim, kao ‘team’ su strašno jaki. Imaju karakter koji je nemoguće slomiti. Iako znamo da je Bayern favorit Lige prvaka, Simeone mi je draži od Guardiole i Mourinha. Ne bavi se protivnikom, sucima, zanima ga samo njegova momčad i to radi perfektno. Ako će ždrijeb biti ‘pravedan’, spojit će Bayern i Atlético, tu utakmicu moramo vidjeti - rekao je Predrag Jurić, ekspert za španjolski nogomet.

Johan je bio u pravu

Prema Jurićevim riječima, Real je najslabiji od velike četvorke i bit će pravo čudo ako se uspije probiti u finale. Bez obzira na Cristiana Ronalda, Balea i sjajnog di Mariju. Najveća enigma je Chelsea, jedini predstavnik otočkog nogometa. Ako je Simeone udahnuo unutrašnju snagu Atléticu, može li Mourinho “napumpati” mišiće jedinom živom Englezu? Ne sumnjajte u njegov vokabular i psihološku pripremu, a ne smije se ignorirati ni talent Hazarda, koji je izrastao u svjetsku nogometnu klasu.

Danas se više ne možete osloniti samo na goli talent. Ako Messi pretrči tek 1500 metara više od golmana, onda ni rezultat ne može biti dobar. Ionako je danas sve manje prostora za umjetnike i fantaziste, u prednosti su “šljakerske” momčadi. Atlético je tipični izdanak teškog nogometa, karakter je jednako važan kao i baratanje loptom, a psihološka priprema Simeonea je plus, koji, primjerice, Barcelona nema. “Tata” Martino nije dirigent, koji može ravnati takvim orkestrom. Ispostavilo se još jednom da je Cruyff bio u pravu, dvije takve taštine, kao što su Messi i Neymar, u istoj momčadi ne mogu zajedno. Iako sam bio uvjeren da će besprijekorno funkcionirati, niti takva snaga talenta nije uspjela slomiti Atlético. Pitanje je samo koja od tri preostale momčadi može ugroziti Bayern? Možda Chelsea, možda se napokon ostvari Mourinhov san; tri Lige prvaka u tri države...

Romantika je prošlost

Ispadanje iz Lige prvaka nije dobar znak za Messija uoči SP-a. Iako kažu da mu samo naslov svjetskog prvaka fali u kolekciji trofeja da bi se potvrdio kao najbolji igrač svijeta svih vremena, Messi definitivno nije u optimalnom stanju. Bez obzira na čudesnu utakmicu potiv Reala, kada je po tko zna koji put zadivio nogometni svijet, poraz protiv Atlética je korak natrag. I pitanje je hoće li Messi na Svjetskom prvenstvu biti pravi, ili će reprizirati Južnu Afriku, kada je igrao vrlo blijedo. Kao što je i Maradona blijedo vodio Argentinu na tom prvenstvu. Mnogi od nas će navijati za Messija, on bi trebao biti taj koji će svijetu reći da nogometni artizam nije mrtav i da nogomet nije stvoren samo za gladijatore. Zasad su gladijatori u prednosti, i ako je Atlético putokaz u budućnost, onda je svršeno s nogometnom romantikom...