Splitski klub tri puta ga je slao na posudbu, bio je u drugoligašima Junaku i Rudešu, potom prošle polusezone u Zagrebu. No četvrti odlazak bio je definitivan.
Nakon odstranjivanja iz prve momčadi Trebotić je trenirao s “otpisanima” i bilo mu je jasno da za njega u Hajduku na proljeće neće biti mjesta. Po drugi put se otputio u glavni grad, nakon epizode u Rudešu iz sezone 2009/10. prihvatio je polugodišnju posudbu u redove Zagreba u siječnju.
- Hvala Bogu, sve je bilo dobro - od moje igre, igre momčadi, rezultata. Završila je polusezona, završila mi je posudba, a u Hajduk su stigli novi ljudi. Bio sam pod ugovorom s Hajdukom i nisam imao puno prostora za manevar. Oni su inzistirali da se vratim, htjeli su me. Iako mi nije bilo svejedno, Hajduk je moj klub, Split je moj grad, i htio sam dokazati da sam dovoljno dobar i da imam kvalitetu za igranje u Hajduku. Zvali su me i produljio sam ugovor s klubom.
Imao je Trebotić tada osjećaj da su njegove muke završene, da je napokon došlo vrijeme da u Hajduku napravi nešto posebno. No opet se sve vrlo brzo zakompliciralo.
- Naporno smo radili na pripremama, imali smo mladu momčad, sve je bilo odlično, nije bilo apsolutno nikakvih problema s trenerom Mišom Krstičevićem. Počela je sezona i igrali smo sa Skontom na Poljudu, pobijedili smo 2:0, a ja sam zabio gol i odigrao stvarno dobro. Bilo mi je jako teško igrati na toj utakmici, pritisak dokazivanja je bio uistinu snažan, no na kraju sam doživio istinsko olakšanje. Moj klub, moj grad... Za tri dana igrali smo u prvenstvom u Puli s Istrom 1961. Trener Mišo mi uoči utakmice kaže: “Ući ćeš u drugom poluvremenu, potrebniji si mi za uzvrat sa Skontom u Rigi, to nam je puno važnija utakmica, moramo proći u Europi, zaraditi novac...”
Hajdukovci su otišli na Baltik i Trebotić je shvatio da je u zabludi.
- U Puli sam ušao u drugom dijelu, bila je tvrda utakmica, koja je završila 0:0, ja nisam bio ništa bolji ni ništa lošiji od drugih. Dolazi Riga, sastanak prije utakmice u Latviji i ja vidim da mene nema u sastavu. Bilo mi je strašno krivo što neću igrati, pogotovo nakon što mi je trener samo nekoliko dana ranije kazao da sigurno hoću. Tražio sam razgovor s njim i pričali smo u četiri oka. Nisam dizao tenzije, uljudno sam ga pitao: “Treneru, rekli ste mi da ću igrati, sad me nema, što se dogodilo, jesam li napravio nešto krivo?” I onda je on pobjesnio, odgovorio mi je samo: “Marš u p.... materinu, sada nećeš biti ni među 18.”
Nakon odlaska iz Hajduka uslijedilo je razdoblje treniranja, radio je s Primorcem iz Stobreča, treneri Davor Mladina i Joško Španjić su mu izašli ususret.
- Zvala me Lokomotiva i uopće nisam dvojio. Trener Tomislav Ivković mi je odmah rekao da me on doveo i dao mi do znanja da imam njegovu podršku. Bilo mi je jako drago, upravo mi je to trebalo. Dugo nisam igrao, malo-pomalo sam se dizao i sada sam standardan. Lokomotiva je zdrava sredina, imamo kvalitetu i igramo dobro. Jaki smo, naša je realnost da možemo i moramo biti u vrhu tablice.
Smatra li poziv Lokomotive kao svojevrsni test za Dinamo?
- Naravno, Lokomotiva je druga momčad Dinama i toga smo svi svjesni. I naravno da mi je cilj jednog dana doći u Dinamo. Smatram to normalnim razmišljanjem, čudno bi bilo da netko misli drugačije. No isto tako znam da je preda mnom još dosta posla, da se tek moram dokazati.
KOMLPLETAN ČLANAK PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SN-a!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....