Poraz od Lokomotive ipak je bio koban za trenera Gorice Rajka Vidovića (49), koji je u utorak, 8. listopada smijenjen s dužnosti, a do imenovanja njegovog nasljednika treninge će voditi dosadašnji pomoćnik Mensur Mujdža. Klub je objavio sljedeće priopćenje:

"Trener Rajko Vidović više ne obnaša funkciju glavnog trenera HNK Gorica, nakon što je dogovoren sporazumni raskid njegova ugovora. Ovim putem zahvaljujemo gospodinu Vidoviću na svemu u proteklih sedam mjeseci, te mu od srca želimo puno sportskog uspjeha, zdravlja i sreće u budućnosti. Do imenovanja novog trenera Goricu će voditi Mensur Mujdža."

Nekoliko kurtoaznih rečenica uobičajeno je službeno objašnjenje nečijeg otkaza, ali odluka predsjednika Nenada Črnka, koji obnaša i ulogu sportskog direktora, nije preveliko iznenađenje za one koji bolje prate situaciju u turopoljskom klubu. Nezadovoljstvo rezultatima, a pogotovo igrom Gorice, bilo je prisutno već dulje vrijeme kod Črnka i članova Izvršnog odbora, da bi eskaliralo poslije dvoboja protiv Slavena Belupa i Lokomotive.

Borba za ostanak

To su bile utakmice u kojima se očekivalo da Gorica pokaže "pravo lice" protiv suparnika slične kvalitete i pozicije u redoslijedu, odnosno da što uvjerljivijom igrom osvoji barem četiri, ako ne i svih šest bodova. Dogodilo se, pak, da ludom srećom, odnosno velikom pogreškom vratara gostiju u sudačkoj nadoknadi, koju je iskoristio Martin Šlogar, pobijedi rezultatom 2:1, dok je protiv Lokomotive uslijedio poraz 0:2 bez ikakve ozbiljne igre i stvorene prilike.

U tom trenutku Črnkova sumnja u trenera dosegnula je vrhunac i nakon dva dana vaganja je prelomio i Vidović je postao bivši nakon što je odradio 19 službenih utakmica na klupi Turopoljaca. Momčad je preuzeo na početku četvrte četvrtine prošlog prvenstva (kraj ožujka 2024.), a smijenjen je malo više od šest mjeseci kasnije nakon prve četvrtine ove sezone SHLN-a. Osmo mjesto i osam bodova iz devet utakmica bilo je premalo da bi sačuvao posao, iako daleko od toga da je on jedini krivac. Možda nije izvukao maksimum iz kadra kojeg je imao na raspolaganju, ali ključno pitanje jest koliko taj kadar vrijedi u sezoni kad će svaki bod, čak i gol, biti presudni u borbi za ostanak?

Gorica je ovoga ljeta ostala bez više od 10 igrača, među kojima je bilo niz nositelja igre (Mrzljak, Mitrović, Rukavina, Matavž, Vujnović, Jurić...), a zamjene se, osim donekle Mikanovića i Kolara, zasad nisu pokazale tog nivoa ili su došle prekasno (Pajaziti, Dju) da bi bez priprema s ostatkom momčadi mogle donijeti traženu kvalitetu i konkretni učinak. Veliki ograničavajući faktor pritom je i nedostatak novca jer pojačanja se ne mogu dovesti, ako ih se ne može adekvatno platiti.

Želje su Sopić i Jakirović

Što se tiče nasljednika Rajka Vidovića, koji je bio deveti strateg otkako je Gorica 2018. zakoračila u elitni rang, nije teško zaključiti da bi Črnko istog trenutka na klupu doveo Sergeja Jakirovića ili Željka Sopića, ali dva bivša trenera Gorice u međuvremenu su dosegnula mnogo veće visine od onih kad su kao debitanti preuzimali turopoljskog prvoligaša 2018. i 2022. godine. Obojica se u ovom trenutku čine nedostižnima za Goricu, ali ipak ne treba zanemariti Črnkove diplomatske sposobnosti i moć uvjeravanja. Ako ne uspije s njima, onda ostaje dvojba hoće li tražiti iskusno i provjereno ime ili opet dati priliku nekom poput Vidovića, kojem je ovo bio prvi susret s prvoligaškim nogometom?

S obzirom da situacija nije za kockanje, a većina nogometne javnosti baš Velikogoričane vidi među najozbiljnijim kandidatima za ispadanje, dojam je da će potraga krenuti u pravcu što jačeg i kvalitetnijeg trenerskog rješenja, ali tko je to, baš i nije jednostavno za procijeniti. Neki žestoko navijaju za Ivana Preleca, čovjeka koji je uveo Velikogoričane u elitni razred, a koji se nedavno vratio iz danskog Vejlea bogatiji za dvije i pol godine važnog inozemnog iskustva, a u ovom trenutku slobodni su i Krznar, Ferenčina, Cvitanović, Jarni, Ivković, Jurčević, Soldo, Režić, Karoglan...