Teško je dokučiti razmišljanje prosječnog navijača PSG-a, međutim, subotnje scene s Parka prinčeva definitivno ne odgovaraju imidžu toga grada. Istina, maleni Clermont još je jednom lupio šamar tom na momente bahatom i samoljubivom društvo zvijezda, što doduše nije novost, ali jednog od Najvećih ispratiti zvižducima klasično je omalovažavanje, pa i malograđanština.
Lionel Messi, dakle, u subotu navečer završio je svoju eru u šeikovom gnijezdu, no ako je netko pomislio da će on sam dotegliti PSG do naslova prvaka Europe, koji tamo toliko žarko žele, onda je lišen i logike i nogometnog razuma. Igra je to u kojoj treba nešto više od jednog mađioničara. Za to je, naime, potrebna momčad. Koju PSG nema. I točka.
Argentinac iz Pariza odlazi nakon dvije sezone, a premda je u ugovoru svjetlila stavka opcije produljenja na još jednu sezonu, u klubu se nisu odlučili na taj korak, što je možda i najbolje rješenje jednog odnosa koji je postao toksičan i silovito zatrovan toksičnim egotripovima ultrabogate svlačionice. Iza sebe ostavlja kredo od 75 utakmica, 32 pogotka i 35 asistencija, dok u torbi na aerodromu strše dva naslova francuskog prvaka te jedan trofej namijenjen osvajaču francuskog Superkupa. Premalo? Vjerojatno s obzirom na budžet, roster i plaće, no dovoljno u kontekstu očekivanja brzog "blitzkriega" na europskom polju, kojeg Al-Khelaifijeva novčarka ne može dovoljno platiti.
Ako su željeli više, vlasnici i navijači, onoga časa kada su prije dva ljeta zakaparili njegove usluge, onda su se grdno prevarili. Messi, istina, nije u dresu pariškog "bullyja" bio onaj stari, no uz neminovne godine (kroz tri tjedna proslavit će 36. rođendan), u teškoj bitci za prevlast u svlačionici, drugačije nije niti moglo završiti. Pitanje koje se sada nameće, jest: što slijedi za omalenog čarobnjaka? Je li ovo, ujedno, i oproštaj od elitnog, europskog nogometa? Jesu li ponude na stolu - ona iz Saudijske Arabije točnije Al Hilala koji je za sedmerostrukog osvajača Zlatne lopte pripremio 400 milijuna funti godišnje, odnosno opcija odlaska ‘preko bare‘ gdje bi odjenuo dres Inter Miamija, što mu navodno zvuči primamljivo u kontekstu stila života i obitelji - jače od još jedne želje da se od Starog kontinenta oprosti s nekim praskom, a ne zvižducima? Ili se ipak zadovoljio Mundijalom i sada kreće prema nogometnoj mirovini, u državama u kojima nogomet sigurno nije euro-razina? Ili će se dogoditi veliki povratak "kući", u Barcelonu, apropos i Xavija, i navijača? Ta je opcija realno na dugome štapu - naime, Barcelonine financije su u komatoznom stanju i Barca bi se morala odreći nekoliko igrača da može uglaviti Messija u godišnji budžet plaća. A, koliko saznajemo, Barcelona je ove sezone prvi puta u povijesti zakasnila s jednom isplatom mjesečnih plaća svojim igračima. Da, niste krivo pročitali, u takvom je danas stanju velebna "Blaugrana"...
Što god odlučio, a i AS i Marca uvjeravaju da odluka stiže već početkom sljedećeg tjedna, ništa neće potamniti auru koju je sam izgradio. Odlazak u Saudijsku Arabiju, među "groblje nogometnih slonova", ili u umirovljeničko naselje na Floridi, u američki MLS, samo će podsjetiti da su i "bogovi bubamare" ipak na kraju najobičniji smrtnici. Koji su, međutim, odlazak zaslužili uz ovacije i fanfare, a ne negodovanje i zvižduke dijela ne baš obrazovanih pariških navijača, nesvjesnih koga su uopće imali priliku gledati posljednje dvije godine. To, ipak, i na koncu, više govori o njima, nego o njemu...