Dinamova potraga za novim trenerom, koji bi, potencijalno, mogao imati stranu putovnicu, otvorila je još jednu "Pandorinu kutiju" hrvatskog nogometa. Začeli smo je u emisiji "Sportsko jutro" na SPTV, a jedan osvrt u biti je pokrenuo - lavinu...

- Ako Dinamo dovede stranca, možemo se dotaknuti bolne točke, a to je da je Hrvatska, na žalost, prestala proizvoditi kvalitetne trenere koji bi danas, ili sutra najnormalnije sjeli na klupu Dinama ili Hajduka. Uz neku širu potporu. Stranci su na klupi Hajduka, Rijeke i Osijeka, a ako dođe stranac i u Dinamo dogodit će se da najbolja četiri kluba nisu u rukama hrvatskih trenera. A to se u ovih 30 godina nije dogodilo... - konstatirali smo želeći načeti još jednu bolnu temu našeg nogometa.

Je li to doista tako, tek treba analizirati. S jedne strane, cijela serija hrvatskih trenera tvrdi da nipošto ne kaska za strancima, da se dokazivala ili dokazuje, ali, citiramo - nije u trendu. Neki drugi, pak, vodeći se odlukama, ali i smjerovima hrvatskog nogometa, tvrde da je priča - itekako pogođena.

- Pričate i o Akademiji, koja je negda doista bila ponos, a sada ipak ne producira veći broj kadrova spremnih za velike stvari. Teza da više kao država ne produciramo elitne trenere - stoji, iako morate znati da hrvatski zakoni inzistiraju na nepotrebnom gubljenju vremenu na teorijski dio, koji članovima Akademije ruši onaj bazični, ali i ključni teorijski dio, teren - reći će nam jedan naš sugovornik.

Ogromni problem

Drugi, koji niz godina radi ne u instituciji, već kroz klupski program, odmah će dodati:

- Istina, to je ogromni problem. Izuzev traženja vodećih klubova, koji odaju smjer razmišljanja, imate i druge klubove, preko kojih pola HNL-a vode stranci, a bojim se da u budućnosti stvarnost neće bitno drugačija. Ovaj je problem usko vezan uz proizvodnju igrača; ukidanjem tzv. drugih momčadi, klubovi su ostali bez platforme dizanja i promocije ne samo klinaca, već potencijalno i budućih trenera. Evo vam primjer Marijana Budimira, ili Igora Jovićevića. Stvoreni su u juniorima, ali i inkubatoru drugih momčadi. Jedan je danas izbornik, a drugi se (i) s referencama Dinamove druge momčadi i juniora, bez obzira na kratak period u seniorima Dinama probio do čovjeka koji je vodio Shakhtar u Ligi prvaka...

Da je tema "vruća", pak, odaje činjenica da mnogi nisu željeli pričati javno, iako i više od mnogih imaju svoje mišljenje. Jedan nas je trener, recimo, nazvao tijekom vikenda, tvrdeći:

- Problem ste i vi mediji, koji prostor dajete novim licima, jer su vam ova naša potrošena, ali još više klubovima, koji bi radije stranca, čisto jer bolje zvuči. A, pitam te, navedi jednog koji je ostavio dublji kraj u hrvatskom nogometu? A oni puno koštaju, debelo iznad nas, nešto rade, dobiju otpremninu i zaborave nas. A nama naši problemi i nepovjerenje ostaje...

Moguće da je u pravu. No, čak i uz tu prihvatljivu činjenicu, dojam je da postoji problem proizvodnje kadrova. U ligi koja bi uz igrače mogla (trebala?) biti razvojna i za trenere, danas kao jedini hrvatski trener novog vala djeluje Mario Carević u Šibeniku. U Drugoj HNL također ne obilujemo izborima, a "vani" vrijeme prolazi, dok i dalje egzistiraju isti, stručnjaci mahom stvarani na nekim drugim adresama: Ivan Jurić, Ivan Leko, Niko Kovač, Slaven Bilić, Nenad Bjelica..., svi oni svoje su disertacije pisali u inozemstvu.

Kašljuca li Akademija?

Jedan od hrvatskih predstavnika "mlađarije" s trenerskom diplomom, koji danas radi kao izbornik mlade kuvajtske reprezentacije, jest i Dario Bašić. Danas je 39-godišnjak, a iza sebe već ima debelo strateško iskustvo, koje je gradio većinom u azijskim državama, a hrvatskoj javnosti poznat je po avanturi na klupi naše U17 reprezentacije na Svjetskom prvenstvu, kada su "mini-vatreni" poraženi u četvrtfinalu turnira od budućeg svjetskog viceprvaka, Malija. Na naše pitanje o stranim trenerima, javio nam se s "plus 30" iz Kuvajta.

- S jedne strane, tržište je globalno, zato je to normalna stvar. Ima i nas puno "vani". S druge strane, možda je i greška sustava, jer ispada da nemamo trenera. Stvar je i klupske politike, sportskog direktora. Držim da ima dovoljno hrvatskih kvalitetnih trenera i za Dinamo, i za Hajduk. Gattuso je dobar, ali nema jednak status kao prošli treneri. Da se slabiji start sezone dogodio nekom naših trenera na klupi Splićana, teško da bi "preživio", imao bi puno manje kredite. Ako postoji kriterij, onda bi trebao biti jednak. Po našim trenerima je uvijek "paljba", a drugima se daje vrijeme - kaže nam Bašić, koji je, zanimljivo, mladu hrvatsku reprezentaciju preuzeo tri mjeseca prije 30. rođendana.

"Kašljuca" li u radu i Akademija, naš poligon za trenere? Ne može se izbjeći pomisao i na tu tezu, a često se govori i o zastarjelim "trendovima" u taktici i igri...

- Nemamo baš vjeru u naš sustav obrazovanja, koji je jako dobar. Tek kada se ode u inozemstvo, vidim koliko znanje imaju naši treneri. Surađivao sam sa španjolskim i nizozemskim stožerima, ne zaostajemo ni po čemu. Svi tražimo "trendove" po jakim ligama, sve to stoji. Međutim, mi ne zaostajemo po tom pitanju, ali postoji jedna bitna stavka. Nije isto staviti neke zahtjeve pred igrače od 60 milijuna eura, gdje oni mogu upiti i po deset zahtjeva u sekundi, ili staviti te zamisli pred, ipak, ruku na srce, manje vrijedne igrače u našoj ligi. Zato je teže provesti neke ideje i inovacije, ali trener se treba adaptirati na sve - zaključio je Bašić.

Kako bismo zadovoljili sve "grupe" i dobili jači uzorak razmišljanja, okrenuli smo i broj Ilije Lončarevića, iskusnog trenerskog imena, koji će u listopadu proslaviti 80. rođendan. Što, pak, poznati "brk" misli o stranim imenima, rekao je vrlo izravno.

- To je katastrofa za naš nogomet. Nema nikakvog smisla. To znači da nismo davali pravu šansu našim trenerima, rijetko se događa da jedan trener bude tri godine na klupi, kao što je to u Lokomotivi (Silvijo Čabraja nap.a.). Nismo selekcionirali ljude koji bi trebali postati treneri, sve se radi "na ho-ruk". Drugo, povjerenje u ljude odavno je izgubljeno. Sve je povezano, klubove ne vode stručni ljudi - govori Ilija.

Šef Akademije - bez teksta

Konačno, ima li Hrvatska trenere za "veliku četvorku"? Ili će oni, ipak, prvi put u povijesti - biti stranci?

- Sigurno ih imamo. Ne možete ni znati kakav je tko trener ako mu ne date priliku. Ako Dinamo, Hajduk, Rijeka i Osijek stavljaju stranog, mladog trenera na klupu, onda za to moraju imati velik i jak argument, moraju biti uvjereni da je to pravi čovjek. Ako u to nisu uvjereni, a postave ga na klupu, to znači da krivo rade svoj posao - zaključio je Lončarević.

Stavimo li u računicu i Paola Tramezzanija, trenera Istre 1961, te dođe li stranac i u Maksimirsku 128, pola SHNL-a bit će pod stranom strateškom palicom. Vrati li nas vremenski stroj samo 365 dana unazad, omjer je bio devet naprema jedan za "listove naše gore", dok je samo David Catala, tadašnji trener Puljana, bio predstavnik stranih trenerskih škola...

Inače, za komentar o ovoj važnoj temi kontaktirali smo i šefa trenerske Akademije HNS-a Borisa Kublu, ali od subote do objave ovoga teksta nije našao shodnim odgovoriti...