Rijeka je ovog ljeta, gledajući stvari na papiru, napravila još jedan vrlo dobar prijelazni rok, s jednom bitnom razlikom u odnosu na onaj prije nešto više od godine dana pod vodstvom sada već pomalo zaboravljenog Sergeja Jakirovića. Tad su Rijeku stigli uglavnom mladi i potentni igrači, dok je ove sezone struka posegnula za onima koji već imaju neku godinu i koji su u Rijeku stigli revitalizirati karijeru poput Perice, Andrića i Gojaka. Iznimka koja potvrđuje to pravilo bila je akvizicija Gabriela Rukavine...

Jednu stvar Jakiroviću se treba priznati, naravno, uz sportsku struku Rijeke predvođenu Raić-Sudarom i Čulinom. Naime, ljetni prijelazni rok 2023./24. vjerojatno je, gleda li se ne samo financijska, već i ona vrijednost koju je Rijeka dobila na terenu, bio najbolji u povijesti Miškovićeva upravljanja klubom.

Bijeli nisu potrošili niti jednog centa na odštete igrača, a dobili su nekoliko vrhunskih igrača, od kojih su neki već napustili momčad za višemilijunsku odštetu (Franjo Ivanović), dok su drugi uvjerljivo najbolji igrači aktualne Rijeke, prije svega se to odnosi na Tonija Fruka i Niku Jankovića (koji je tek tog ljeta postao punopravni igrač Bijelih), naravno, i hrvatskog reprezentativca Marca Pašalića.

U ovom trenutku Bijeli, baš na račun prošlosezonskog prijelaznog roka, uz nadogradnju posljednjim, ne trebaju previše brinuti da će “gro” najboljih igrača otići besplatno, većini ugovori ističu tek na ljeto 2026. godine, što ostavlja dovoljno vremena Upravi kako za eventualne produžetke, tako i za unosne prodaje “obiteljskog” zlata i srebra.

Curi vrijeme za dokazivanje

Ipak, čak osmorici riječkih igrača ugovori ističu već ovog ljeta, odnosno krajem aktualne sezone, a svaki od njih već će u zimskom prijelaznom roku imati pravo samostalno tražiti novu sredinu u koju bi mogli prijeći početkom iduće sezone.
Neki od njih su, poput braniča i 19-godišnjeg crnogorskog mladića Strahinje Tešovića te vršnjaka mu Brune Burčula, gotovo i nepoznati široj javnosti, neki su tu već toliko dugo, poput “vječnog” rezervnog vratara Davida Nwolokora, da je pravo pitanje kako su u tome uspjeli, no jedna pozicija u momčadi poprilično je kritična jer obojici prirodnih “šestica” ugovor ističe ovog ljeta.

Dejan Petrovič

JOSIP BANDIC Cropix

Dakako, radi se o Dejanu Petroviču, povratniku u slovensku reprezentaciju, koji ove sezone vrlo dobro brani riječke boje, te njegovom prethodniku na toj poziciji, koji je prošle sezone bio nezamjenjiv - Lindonu Selahiju. Kako se ne bi ponovio slučaj Selahi iz prošle sezone, struka bi s Petrovičem, igračem koji je imao toliko pehova i ozljeda u karijeri, a koji je sada napokon uhvatio dobru formu, trebala uskoro sjesti i dogovoriti neki model produžetka suradnje kako se na ljeto ne bi dogodilo da oba korektora vezne linije istodobno napuste klub.

Za razliku od Petroviča, za Selahija je to prilično izvjesno, a želi li klub išta zaraditi na njemu, predstojeći zimski prijelazni rok za prodaju jedini dolazi u obzir. No, s obzirom na to da je nekadašnji albanski reprezentativac ove sezone u drugom planu i da u nogama ima svega nešto više od 700 minuta igre, postavlja se pitanje koliko je to realno, ali je gotovo sigurno da će 25-godišnjem Albancu rođenom u Belgiji ove sezona u Rijeci biti posljednja, baš kao što je to izvjesno i za igrače iz rotacije, trenutno ozlijeđenog Naisa Djouahru te Marijana Čabraju, koji niti izbliza nije pokazao ono što se od njega u Rijeci i očekivalo, barem zasad, a vremena za dokazivanje ima sve manje...

Od ostalih igrača iz te osmorice valjalo bi svakako popričati i s Brunom Godom, koji je prošle sezone bio ugodno iznenađenje u momčadi i prvi lijevi bok, dok ove, nakon višemjesečne ozljede, tek skuplja svoje povratničke minute.