NOGOMETNA 2012. GODINA

Stark zaustavio Vatrene, Modri u Ligi prvaka, Modrić u Realu, Volpi probudio Rijeku...

Piše: Alen MaričićObjavljeno: 24. prosinac 2012. 22:36

Ovog ponedjeljka kiti se božićni bor, i pod njega stavljaju zapakirani pokloni koji se otvaraju sljedećeg blagdanskog jutra. Što se tiče hrvatskog nogometa, u taj svečani šareni papir može se spremiti mnogo upečatljivih bića, stvari i pojava, napose uspjeha.

Traju dani slavlja i svojevrsne prosvijećenosti, zato se ne treba baviti crnilom. Još manje zgražati nad sudbinom. Zašto ne bismo uživali u onom lijepom, najljepšem.

I toga naime ne manjka, premda će dežurni katastrofičari u naletu pesimizma gotovo sve u vezi s loptom ogrnuti kritikom i pesimizmom. Što je duboko pogrešno. Jest da je i na sceni i iza kulisa obilje problema, no smijemo se barem sada počastiti uspomenom na sretne dane '12. Uostalom, zar gđa Gabi Novak ne sugerira da je najuputnije pamtiti samo njih?

Izbor je takav kakav jest. Osoban i neobvezan. S pravom svakome i na drukčije mišljenje. Ni svaka kuglica najčešće nije jednaka. Možemo biti sretni što kandidatura za popis pozitivnosti uistinu nije skučena. Ne bismo se bunili da je tako i dogodine!

Besramni Stark oteo senzaciju s Furijom

Suprotstaviti se svjetskom i europskom prvaku s toliko hrabrosti i sposobnosti pa pokleknuti u finišu zaslugom očajnog suca Starka, koji nije dosudio dva kaznena udarca (prekršaji Sergia Ramosa na Mandžukiću odnosno Busquetsa na Ćorluki) mogu jedino klase. Europa se zabrinula da bi tvorci famozne 'tika-take’ lako ispali s njene najuzvišenije smotre pa je proradio besramni instinkt njemačkog krojača nepravde. Ničim Vatreni nisu zaostajali, osim nesrećom; dovoljno je spomenuti Rakitićev zicer. Ta večer 18. lipnja u Gdanjsku oprostila nas je od Eura unatoč četiri osvojena boda protiv Irske i Italije.

Sjajan start novog Vatrenog ciklusa

Splitska pljuska od Švicaraca (2:4) nije toliko ošamutila koliko osvijestila. Katkad se doista ispostavi točnost sintagme 'svako zlo za neko dobro’. Zaredao je naime superiorni hod kvalifikacijama za SP '14. koji pouzdano sluti na definitivni odlazak u Brazil i, zašto ne, tamošnju eksploziju. Opet se potvrđuje notorna činjenica: hrvatski nogometaši paralelno su vlasnici specifičnih vrlina zanimljivog podneblja i dokazani sinonim za modernost. Nevjerojatna pozicija u planetarnih Top 10, koja traje gotovo cijela dva desetljeća, čudo je samo po sebi. Redovito s ovdašnjih igrališta zasvijetli kakva zvijezda, svježa i neobrađena, ali istinska. I žurno se razbukta.

Bljesak mladih hrvatskih selekcija

Omladinci su se plasirali na EP u Estoniju na kojem su izborili SP u Turskoj. Onda je sljedeći naraštaj i omladinaca i kadeta protutnjao premijernom izlučnom skupinom te dospio u elitno kolo, u kojem sigurno neće biti usputni sudionik. Jaki smo u svim kategorijama! Teše se ta tradicionalna hrvatska škola, forsira sjedinjenost nadarenosti i požrtvovnosti. Za neke od nas to je normalno. Baš i nije. Po kojoj logici moramo biti među deset vodećih od 53 sastavnice centrale u Nyonu, i to manje-više neprestano? Po malokojoj. Međutim, jesmo! Priča se da tek stižu oni koji su kadri naslijediti Brončane...

Hrvatska nogometna liga ipak i dalje pliva

Natjecateljska godina 2011/2012. napunila nas je strahom od potpunog kraha. Proljetos se Varaždin raspao, Karlovac sasvim potonuo, Šibenik jedva održao na slabašnim nogama. Svjedočili smo štrajkovima i nemirima, raznoraznim agonijama. Glupostima isto tako. Kritično je bilo u Osijeku, Vinkovcima. U Ligi 12, koja će na ljeto postati Liga 10, štošta je popravljeno. Iako nekoliko sredina još diše na škrge, iako plaće kasne i u Kranjčevićevoj, Zaprešiću, Parku mladeži, u Stanovima, na 'Drosini’, nigdje ne prijeti kolaps. Šef udruge, Komen, neprestanim akcijama nastoji osigurati što bezbrižniju stvarnost. Ide teško i sporo, ali ide.

Hajduk na putu konsolidacije

Majstor s mora ove jeseni često je podsjećao upravo na majstora. Satkan od aktera čiji se talent proporcionalno 'sukobljuje’ s godinama. Eskalirao je zamalo sav taj akumulirani dišpet, spaljen Inter u Milanu, održan kakav-takav korak s Modrima u nacionalnom prvenstvu i, što Poljudu poglavito godi, osiguran ostanak u domaćem Kupu u kojem nema najvećeg suparnika pa se smiješi dragocjeni trofej. Hajduk s puno volje rješava i egzistencijalne poteškoće, ohrabren potporom navijačke sile. Tako brojne i zavidno odane, bit će da je apsolutno zaslužuje.

Modrić u Realu, Mandžukić u Bayernu

Najveći klub na svijetu, Real Madrid, inzistirao je na Modriću, Modrić pak na Realu. Brak ozakonjen u 'sudačkoj nadoknadi’ usprkos bremzanju londonskih kokota. Jose Mourinho inzistirao je na prvom hrvatskom nogometašu i dobio ga u transferu teškom 30 milijuna eura. Jedan od najvećih, Bayern München, odlučio se za Marija Mandžukića i svakako nije promašio, iskeširao je Wolfsburgu 13 milijuna eura i dobio dugo vremena najboljeg 'killera’ Bundeslige. Hrvati u kopačkama uistinu su cijenjena, skupa roba. I nadasve kvalitetna. Nema takvih asova bilo gdje. Kupci znaju da se na njih mogu osloniti i u najkompliciranijim okolnostima.

Dinamova druga Liga prvaka zaredom

Na stranu prilično bolni refleksi poraza u najkvalitetnijem kupu, natjecanju koje je bilo i ostaje svojevrsni san snova. Plavi su ga dohvatili dvaput zaredom, naravno da je to uspjeh. Neuspjeh stiže čim se razmašu ambicije bez pokrića. Već spoznaja o participiranju u LP donosi plusova koliko i eura, bilo bi žalosno da nije tako. Hrvatski prvak smije stremiti tim kotama, na mareći za packe silnika koji su skloni obrecnuti mu se svisoka. Važno je da Kovačić sazrijeva, da Halilović shvaća što mu predstoji. Glavno da se nije posrnulo u kritičnim trenucima, kad je Ludogorec zaprijetio uništavanjem sezone!

Volpi donio nogometnu groznicu u Rijeku

U prvi mah dočekan je sa skepsom, no Gabriele Volpi, prebogati talijanski poduzetnik, hitro je utišao glas nemalog broja sumnjičavaca da će na Kantridi pokrenuti nešto veliko. Izbacio je lovu na sunce, poplaćao dugove, uložio u akvizicije pa ne čudi da se s Kvarnera sve glasnije čuje 'neutralizirat ćemo Dinamovu superiornost’. Volpi u Rijeku nije banuo zato što mu se sviđaju impozantne stijene, nego zato što je pod zapadnom tribinom osjetio srce pogona koji svakako obećava. Investicija se ostvaruje i oplođuje, pod liderskom rukom predsjednika Miškovića sluti na sretan rasplet, služeći kao putokaz.

Linker
14. studeni 2024 23:44