Točno sto godina otkako se 1876. odigrala prva nogometna utakmica u Kanadi, dakle, nekoliko godina prije nego što se lopta zakotrljala u Hrvatskoj, u Torontu se slavilo. Metros Croatia osvojila je sjevernoameričku ligu, u to vrijeme krcatu zvijezdama svjetskog nogometa.
Nogomet je danas nakon hokeja na ledu drugi najpopularniji sport u Kanadi, prema podacima FIFA-e oko tri milijuna igrača registrirano je u klubovima u svim kategorijama. Međutim, kada je osječka nogometna legenda Ivica Grnja 1976. godine došao u Kanadu i odjenuo dres Toronto Metros-Croatije, definitivno nije bilo tako.
- Tada su kanadsku ligu činili klubovi koje su osnovali doseljenici. Kanađani su tek učili gledajući kako se vodi, radi, trenira... Pravila su bila takva da klubovima nisu dozvolili nacionalni predznak, ali s obzirom na to da se Toronto Croatia u zadnji čas priključila natjecanju i da je trajala čitava procedura kada je liga počinjala, ipak su dozvolili to ime. Računali su da ćemo brzo otpasti iz natjecanja, ispasti već u grupnoj fazi, da neće s nama imati problema, ali su se prevarili... - smije se Grnja.
Majko mila...
Osijekov velikan nastavlja:
-To je bio jedan od rijetkih uspjeha kanadskog momčadskog sporta uz hokej na ledu u kojem su se natjecali s Amerikancima i bili bolji.
Kakav je tada bio odnos prema nogometu? Jesu li djeca na ulici trčala za loptom?
- Djeca su nam dolazila na treninge, a mi igrači smo bili zaduženi tu i tamo organizirati ih i raditi s njima kako bi ih privukli što više. Bilo je svega. Majko mila kada se samo sjetim... Organiziraš im najjednostavnije vježbe, igrice, a oni skoro zalutaju na terenu. Ali, malo po malo sve više su se priključivali i vidite danas što smo dočekali.
Jesu li nogometaši doživljavani kao zvijezde? Grnja je ipak na kanadsko tlo došao iz Osijeka, u kojemu su ga navijači doslovno nosili na ramenima...
- Lukačević je imao kult obožavatelja, to je bilo fenomenalno. Svaki tjedan su bili organizirani piknici s po nekoliko tisuća ljudi, a kada smo došli mi onda nisi mogao proći, a da ne staneš pored svake skupine. Bili smo zvijezde, pogotovo kada nas je krenuo rezultat.
A kakva je to samo bila liga! Pele je igrao u New Yorku, Bobby Moore u San Antoniju, George Best bio je zvijezda Los Angelesa.
- Igrali su još Gerd Müller, Carlos Alberto... - prisjeća se Grnja.
A kada već spominje Carlosa Alberta... Danas se lako na internetu može naći fotografija koja je uhvatila trenutak kada slavni Brazilac neoprezno kopačkom u glavu udara Grnju koji nadire prema protivničkim vratima.
- Ha,ha... Danima se u američkim medijima provlačila ta fotografija, valjda nije bilo novine u kojoj nije objavljena. To je za njih bilo nečuveno. Pisalo se da je europski nogomet grub sport, kako takvih startova nema ni u američkom nogometu.
Uspomene na Eusebija
A i Grnja je pored sebe imao jednog od najboljih u povijesti, velikog Eusebija, Zlatnu kopačku europskog nogometa samo tri godine prije nego što je došao u Toronto.
- Imao sam sreću što sam igrao s takvim igračem, iako je on govorio da je imao sreću što je igrao sa mnom. Kada je tek došao, njegove igre nisu bile kakve su svi očekivali, ali razigrao se brzo, nije bez razloga osvojio Zlatnu loptu i da se za njega govorilo kako je prvi nakon Pelea. Bilo je predivno iskustvo provesti vrijeme s takvom legendom. Prije njegove smrti još smo se našli kada sam vodio mladu reprezentaciju u Portugalu. Raspitao sam kako mogu doći do njegovoj broja i zamolio ga ako može doći da se vidimo nakon dugo vremena. Mislio sam kako od toga neće biti ništa, ali za vrijeme ručka vidim kako su se ustrčali konobari jer u restoran ulazi Eusebio. Čim me ugledao došao je do mene, zagrlili smo se, izljubili... Divne su mi uspomene ostale na njega.
U doigravanju su redom padali Rochester Lancers, Chicago Sting, Tampa Bay Rowdies, koji je prethodno senzacionalno izbacio Peleov New York Cosmos, a u finalu Minnesotu Kicks i to s uvjerljivih 3:0. Pričao je kasnije Grnja kako je Eusebio u euforiji dizao zajedno i njega i pehar. Međutim, jedan drugi detalj ostao mu je urezan...
- Bilo je to prvi puta da sam igrao u potpuno zatvorenom stadionu. Sjećam se da smo se na treningu prije utakmice natjecali tko će pogoditi krov. Naravno da nitko nije uspio. Možete misliti kako je Lukačević prihvatio zafrkanciju da ni on ne može dosegnuti krov ha,ha... Utakmica je bila spektakularna, stadion u Seattleu je bio pun, a igraju Toronto i Minnesota. Bili su to nezaboravni dani, toliko divnih uspomena i žao mi je što nema fotografija. Nažalost, u to doba još nije bilo mobitela. Kasnije, kada sam igrao u Tampi, prije finala je organizirana gala-večera na kojoj sam se našao na pozornici zajedno s Cruyffom i Beckenbauerom. Žao mi je što nikada nisam dobio tu fotografiju.
Kako je Grnja igrao i kakav je trag ostavio svjedoči i primanje u kanadsku nogometnu Kuću slavnih, u koju je trofejna generacija Metros Croatia primljena 2010. godina, ali isto tako i činjenica da i danas uživa status legende kluba.
- Kada su me pozvali na obljetnicu bila mi je plaćena avionska karta, boravak, vodili su nas na novi stadion, pokazivali nam što su sve napravili nakon našeg vremena... Prošlo je 30 godina, a primili su nas kao da smo jučer igrali. Ja sam jako želio imati dres u kojem sam igrao, međutim, 1970-ih ga nisam smio donijeti jer bi zbog grba imao velikih problema. Međutim, na proslavi obljetnice naslova prvaka u sali sam ugledao figuru odjevenu u dres, a na leđima piše Grnja. Odmah sam ih zamolio mogu li ga dobiti i naravno da su mi izašli u susret. Možete misliti kako sam se osjećao kada sam ga nakon toliko godina dobio u ruke i donio u Hrvatsku... Često me i danas znaju nazvati prijatelji i reći: “Evo, ima jedan koji te gledao”. Nasmijem se uvijek: “Pa, je li moguće da ima još živih koji su me gledali!?”.
Žele napredovati
Grnjinoj generaciji pripada dobar dio zasluga za popularizaciju nogometa u Kanadi. Dobar nastup u Kataru i sudomaćinstvo idućeg Svjetskog prvenstva kojeg će 2026. organizirati sa SAD-om i Meksikom svakako će donijeti novu ekspanziju.
- Oni žele napredovati, žele učiti i naučiti, priključiti se nogometnom svijetu. To je nešto fenomenalno da su s toliko volje i želje nastavili propagirati nogomet.
Kanada se u prvoj utakmici na Svjetskom prvenstvu nakon 36 godina predstavila u odličnom izdanju, malo sreće i jedna-dvije sporne sudačke odluke koštala su ih bodova protiv Belgije. Upozorenje je to za Hrvatsku...
- Gledao sam Kanadu protiv Belgije, oduševili su me i zaslužili su da ne izgube. Žao mi ih je bilo na kraju. Ono što smo vidjeli u igri Kanade, pogotovo u prvom dijelu, daje nam razlog da se dobro zamislimo i damo maksimum svojih mogućnosti - kaže Grnja.
Ipak, oko konačnog ishoda u idućoj utakmici Hrvatske u Kataru nimalo ne dvoji.
- Vjerujem kako Kanada neće moći izdržati igru koju Hrvatska kada je raspoložena igra i ne sumnjam kako ćemo pobijediti ako naša igra bude na razini onih utakmica iz Lige nacija. Naši igrači su se sada u potpunosti aklimatizirali i prilagodili uvjetima. Pobjeda Hrvatske ne bi smjela doći u pitanje - zaključio je Grnja.