Piše: Ivan Katalinić
Prošli smo dalje i to je najvažnije, plasman smo potpuno zaslužili u odnosu na ono što smo pružili u ove tri utakmice. Imali smo i pravo na sreću, to kako su Belgijci propustili doći do vodećeg gola. Naime, u prvom dijelu smo bili dominantni, u tom razdoblju nam je nedostajalo malo do gola, kad kažem malo to je zaista minimalno, jedan detalj, sitnicu od preciznijeg šuta.
Ali moram se priznati da su nas pronijele sve dobre nogometne vile, čak spasile, jer stvarno je nevjerojatno kako je Romelu Lukaku propustio zatresti mrežu Livakovića u dva navrata, čak još dva puta i u završnici. Poslije toga sam povjerovao da ćemo na kraju dobiti utakmicu, što se ipak nije dogodilo.
Počeli smo i prvi dio dovršili kao aktivniji, bolji, brži, razigraniji premda baš i nismo složili neku priliku. U redu, onaj Perišićev pokušaj u desetoj sekundi bio je dobra najava naših namjera, to da je Hrvatska ušla u ovaj dvoboj odlučno, s namjerom da dobije. S druge strane, Belgijci potpuno rezervirani, pasivni, kao da su provodili svoju namjeru umrtvljivanja tempa, pa da u nastavku krenu u poduzetniju igru. Šahovskim rječnikom, bila je to tipična pozicijska igra s naznakom da je Hrvatska u bijelim dresovima ipak imala inicijativu, baš kako je to u šahu s bijelim figurama.
Nisam se nervirao jer sam malo po malo dobio dojam da će susret završiti bez golova. Ali moram priznati da sam na neki način bio naivan, to se odnosi na vijesti koje su pristizale s druge utakmice, premda sam bio svjestan da su Marokanci bolji i kvalitetniji. Nastavak naše utakmice donio je očekivane promjene u protivničkoj momčadi, pokazalo se da su bili znatno ambiciozniji…
Poznato vam je da sam miran, hladan, ipak sam bio vratar, ali kako je vrijeme odmicalo, postao sam sve uzbuđeniji. Šokiralo me kako smo dozvolili dva, tri proboja Belgijaca, oni su ipak imali zrelije prilike. Zato možemo na kraju biti zadovoljni.
Malo zamjeram našim igračima što u tri navrata nisu dobro poklopili loptu, stisnuli je, izveli prizemnije udarce. Kako je vrijeme odmicalo, pa je Belgija zaigrala odlučnije i riskantnije, mislio sam da će nam se otvoriti prostor za naš napad. Nismo u tome uspjeli.
A sada, možemo mi i dalje. Pogotovo kad vidim Gvardiola, kojemu se divim. Ta njegova igra je senzacionalna.