Đani i Edi. Premda zvuči kao poziv na koncert dueta iz trećeg estradnog ešalona, večeras samo za vas na ljetnoj terasi hotela u Zaostrogu, ili kao naziv slastičarnice u Rovinju, ili vulkanizerskog obrta u Kastvu, kada Đani i Edi udruže snage u godini Svjetskog prvenstva u Kataru, tu zapravo nema prostora za plitki humor. Oni pomiču planine i spašavaju glave.
”Dogodilo se nakon što su se Amerikanci povukli i talibani preuzeli vlast u Afganistanu”, otkrio je na sada već znamenitoj press-konferenciji naš drug Đani, ili ako vam je draže Gianni prezimenom Infantino, “da su bili ugroženi životi 160 afganistanskih djevojaka koje su prije toga igrale nogomet. Preko naših katarskih prijatelja krenuli smo u diplomatsku akciju njihova izvlačenja iz zemlje. I uspjeli smo, ali da znate uz kakve komplikacije i obrate...”
Prijatelj Edi
Ovdje priča uistinu dobiva bizaran zaplet. Infantinu i suradnicima iz FIFA-e zapadne su sile obećale da će po unaprijed dogovorenim kvotama osigurati azil za 160 nesretnica, kojima se disciplinski sudac prve šerijatske lige taman spremao odrezati kazne, a možda i ruke ili noge. Ali kada su FIFA i katarski emir u tišini s talibanskim poglavicama ispregovarali uvjete evakuacije (čitaj: dobro podmazali suprotnu stranu) - neočekivana drama. Zapadnjaci su se ponijeli kao redari ispred krcatog noćnog kluba. Ništa od upada večeras, puni smo, nemamo vas na popisu.
”I znate tko se javio da pruži ruku? Albanski premijer Rama, moj prijatelj Edi. Rekao je - albanski narod zna što su progonstvo i patnja, mi ćemo ih zbrinuti.”
Rijetki su zapadni mediji stigli osvijetliti ovaj trenutak Infantinova izlaganja, i ne bih im to predbacivao kao neki strašan grijeh. Jer osim što je smorio publiku vučićevskom tiradom, Infantino se tijekom jednosatnog monologa predstavio kao predsjednik rastavljen od stvarnosti, demagog i narcis par excellence. Istrčao je pred reportere s idejom da na jedan dan kao obespravljeni migrant, gay, osoba s hendikepom, Katarac, Afrikanac i tko zna što sve ne, postane šampion empatije i poniznosti, a odjavio se kao pacijent s mesijanskim kompleksom. “Mene razapnite, pustite na miru igrače, trenere, domaćine”, uživio se Švicarac u ulogu modernog nogometnog Isusa.
Ali znate što? I nakon cijele te kante neukusa koju je u osvit SP-a svečano istresao na glavu kritičarima, mi ne možemo pobjeći od činjenice da su Đani i Edi spasili 160 afganistanskih djevojaka od sakaćenja ili smrti, pa ih zbrinuli pod sigurnim krovom. U Italiji Francuskoj ili Švedskoj za njih više nije bilo mjesta. Engleske, njemačke ili nizozemske novine brusile su u međuvremenu oštricu svoje kritike na pričama o šikaniranju gastarbajtera i LGBTQ+ populacije u Kataru. Bili su to ziceri nakon kojih je lako portretirati FIFA-u kao apsolutnog prvaka hipokrizije, ali ni Infantino ne promašuje metu dok odgovara kritičarima - licemjeri svih zemalja, ujedinimo se!